Izložba Photofairs, koju se smatra najmjerodavnijom platformom za suvremenu fotografiju u azijsko-pacifičkoj regiji, ključni je pokretač kineskog fotografskog tržišta koje je u strelovitom rastu. Ujedno je riječ i o manifestaciji koja je najvažnija platforma za sakupljače i entuzijaste na svjetskoj razini.
U sklopu četvrtog izdanja predstavljene su, uz ostalo, zbirke najpoznatijih kineskih kolekcionara poput Davida Chaua (fondacija Cc) i Jenny Wang (fondacija Fosun) koje je postavila Erin Barnett iz njujorškog Međunarodnog centra za fotografiju uključivši u izložbu poznata svjetska imena poput Annie Leibowitz i Renea Burrija uz posebnu skupinu nove generacije suvremenih fotografa kao što su Chen Wei i Jiang Pengyi.
Središnji dio šangajskih Photofairsa inače čini dio ‘U fokusu’ koji se usmjerava na rad vodećeg suvremenog umjetnika. Izdanje za 2017. posvećeno je kineskom umjetniku Renu Hangu, koji je tragično preminuo prije nekoliko mjeseci, što je ujedno i prva samostalna međunarodna izložba od njegove smrti koja je uključivala i njegove posljednje radove.
Međunarodni dio Photofairsa uobličen je u sektoru ‘Platforma’ koji nudi globalnu perspektivu na fotografiju. Na njoj su najznačajniji američki umjetnici Jordan Sullivan i Irving Penn uz iranske fotografe i umjetnike Tharaneh Hemami, Alija Zanjanija i Peymana Hooshmandazadeha.
Među radovima svjetskih umjetnika našli su se i oni Dubravke Vidović koja već duži niz godina djeluje na relaciji Milano - Šangaj, a njezina je djela na izložbi predstavila galerija ArtCN iz Šangaja čija je utemeljiteljica Anne-Cecile Noique.
Riječ je o instituciji poznatoj predstavljanju međukulturne umjetnosti i umjetničke razmjene koja prednost daje kineskim umjetnicima koji su djelovali ili djeluju u inozemstvu, odnosno međunarodnim umjetnicima aktivnima u Kini.
Vidović je predstavila dio svojih radova iz umjetničkog istraživanja pod nazivom "Egzil" u kojem se usmjerila na površinu zidova i vrata tzv. shikumena, tradicionalnih šangajskih zgrada koje svoj postanak vuku iz razdoblja tzv. stranih koncesija.
Radi se o objektima u kojima se spajaju zapadnjački stilovi s tradicionalnim građevinskim rješenjima i arhitekturom. Tim simbolima kineskog metropolisa namijenjena je crna sudbina koja uključuje rušenje s obzirom na divljajuću urbanizaciju i agresivne strategije razvoja u sklopu kojih su stanovnici obvezani napustiti svoje domove, odnosno primorani su u jednu vrstu egzila.
Vidović se u svom radu nije usmjerila samo na jednostavno fotografiranje, odnosno dokumentiranje onoga što je ostalo od tih građevina (u kojima je u tridesetih godina prošloga stoljeća živjelo 80 posto Šangajaca, a u jednom je održan i prvi kongres kineske Partije) nego je i sama sudjelovala u "očuvanju" odnosno "popravku" starih zidova pretvarajući ih u svojevrsnu umjetničku instalaciju.
Umetanjem knjiga, krpa i sličnih raznobojnih dodataka u rupe Vidović je ruševnim zidovima shikumena dala novu energiju istovremeno šaljući poruku kako trebamo očuvati drevnu mudrost koju simboliziraju ovakvi objekti kao nekakva vrsta darovanog naslijeđa i uspomene.
Rođena Zadranka, Dubravka Vidović je u Milanu 1996. upisala Akademiju likovnih umjetnosti Brera u klasi Luciana Fabra. Tri godine poslije primljena je na Visoki tečaj vizualnih umjetnosti fondacije Ratti u klasi gostujućeg profesora Haima Steinbacha. Njezin rad nominiran je i za prestižnu nagradu Mercedes Benz.
Vidović se u svom umjetničkom izražavanju danas koristi različitim alatima, od fotografije, instalacija, različitih video uradaka do arhiva.