Danuta Huebner, zastupnica iz Poljske (Europska pučka stranka) i portugalski zastupnik Pedro Silva Pereira (Socijalisti i Demokrati) pripremili su nacrt izvješća o tome što učiniti sa 73 zastupnička mjesta koja će ostati upražnjena nakon izlaska Velike Britanije iz EU-a.
O tom izvješću u ponedjeljak u Strasbourgu raspravljat će Odbor za ustavna pitanja Europskog parlamenta. Odbor bi na sastanku u ponedjeljak trebao samo održati raspravu o izvješću i odrediti datum do kada se mogu podnositi amandmani.
Nakon što izvješće prođe potrebnu proceduru i bude izglasano na razini Odbora onda se upućuje na glasovanje na plenarnoj Sjednici Europskog parlamenta. Zajedno s Parlamentom o tome suodlučuju i zemlje članice.
Autori izvješća predlažu da se sljedeći saziv Europskog parlamenta za razdoblje 2019-2024 smanji na 700 zastupnika, umjesto sadašnjih 751. Preostala 22 britanska mjesta rasporedila bi se na preostalih 27 zemalja članica.
Lisabonski ugovor propisuje da Europski parlament može imati najviše 751 zastupnika (750 plus predsjednik) te maksimalni i minimalni broj zastupnika koje mogu imati države članice.
Maksimalni broj je 96, koliko zastupnika ima najmnogoljudnija Njemačka, a minimalni šest, koliko imaju Malta, Luksemburg i Cipar i Estonija. Lisabonski ugovor također kaže da se raspodjela mjesta treba obaviti po načelu opadajuće proporcionalnosti, što znači da primjerice jednog zastupnika iz Njemačke bira preko 850 tisuća birača, dok na Malti na jednog zastupnika dolazi dolazi nešto više od 74 tisuće birača.
U izvješću se predlaže da se preostalo 51 mjesto sačuva za buduća proširenja Europske unije kao i za zastupnike koji bi mogli biti izabrani u sveeuropskoj izbornoj jedinici.
Ideja da se 50 zastupnika bira u sveeuropskoj izbornoj jedinici, u kojoj bi cijela EU činila jednu izbornu jedinicu, daleko je od ostvarenja. To, između ostaloga predlaže talijanska vlada, a novi francuski predsjednik Emmanuel Macron je to stavio u svoj predsjednički program. Međutim, taj prijedlog ima dosta protivnika, a i najveća parlamentarna frakcija, ona Europske pučke stranke ocjenjuje ga nerealnim i previše federalističkim.
Od 22 britanska mjesta čija je raspodjela predložena, najviše bi dobile Francuska, čiji bi se broj zastupnika povećao sa 74 na 78 i Španjolska s 54 na 58. Italija bi dobila tri dodatna mjesta (sa 73 na 76), Nizozemska i Irska po dva, (Nizozemska sa 26 na 28, Irska s 11 na 13). Sedam zemalja članica dobilo po jednog zastupnika više (Hrvatska s 11 na 12, Švedska s 20 na 21, Austrija s 18 na 19, Danska, Finska i Slovačka s 13 na 14 i Estonija sa 6 na 7).
Ako izlazak Velike Britanije postane u pravnom smislu izvršan nakon izbora za Europski parlament, onda će zemlje članice koje dobivaju dodatna zastupnička mjesta poslati u Europski parlament osobe koje su dobile najviše glasova nakon onih koji su već ušli u Europski parlament.