U Pregled su uključeni pokazatelji o percipiranoj neovisnosti pravosuđa među poduzećima i u javnosti.
Prema istraživanju Eurobarometra, neovisnost sudova i sudaca u Hrvatskoj "prilično lošom" smatra 35 posto anketiranih (2016. godine bilo je 38 posto), "vrlo lošom" 27 posto (2016. godine 28 posto), "prilično dobrom" 24 posto (2016. godine 21 posto), a "vrlo dobrom" 8 posto (godinu dana ranije 7 posto).
Po pokazateljima o percipiranoj neovisnosti, lošije od Hrvatske stoje Španjolska, Bugarska i Slovačka. Najbolje stoje Danska, Finska, Austrija, Njemačka i Nizozemska.
Trideset i osam posto anketiranih u Hrvatskoj navodi da status i pozicija sudaca ne jamče u dovoljnoj mjeri njihovu neovisnost, 49 posto drži da je razlog nedostatku neovisnosti miješanje ili pritisak ekonomskih ili drugih konkretnih interesa, a 53 posto da je riječ o miješanju ili pritisku od strane vlade ili političara.
Slični su rezultati za Hrvasku i kada je riječ o percepciji neovisnosti pravosuđa među poduzećima.
Što se tiče vremena za donošenje prvostupanjske presude u građanskim, trgovačkim, administrativnim i drugim parnicima, u Hrvatskoj je potrebno prosječno 132 dana (po podacima za 2015. godinu).
Najmanje vremena potrebno je u Danskoj (17 dana), Estoniji 39 (dana), Litvi (50 dana) i Austriji (53 dana).
Uvjerljivo najviše vremena za prvostupanjsku presudu potrebno je na Cipru, čak 1085 dana, slijedi Portugal (710 dana), Malta (447 dana) i Italija (393 dana).
Kada je riječ samo o građanskim i trgovačkim sporovima, u Hrvatskoj je za prvostupanjsku presudu potrebno prosječno 391 dan (podaci za 2015. godinu).
Lošije od Hrvatske su Slovačka (401 dan), Malta (445 dana), Italija (527 dana), dok za Cipar nema podataka.
U toj kategoriji najbolji je Luksemburg (86 dana), Belgija (87 dana) i Litva (96 dana).
Za rješavanje administrativnih sporova na prvostupanjskoj razini u Hrvatskoj je potrebno 413 dana. Tu je također najlošiji Cipar s 1391 dan, a najbolja Švedska, 105 dana.
Pregled stanja u području pravosuđa uglavnom je usmjeren na građanske i trgovačke parnice te na upravne predmete kako bi se državama članicama pomoglo u nastojanju da utru put za veća ulaganja i okruženje koje je povoljnije za građane i poduzetništvo.
U pregledu se ponajviše razmatraju tri glavna elementa djelotvornog pravosudnog sustava. To su učinkovitost odnosno trajanje postupaka i stope rješavanja, potom kvaliteta gdje se prati rad sudova, proračun, ljudski resursi, te gledaju pokazatelji o pravnoj pomoći i sudskim naknadama, te neovisnost - pokazatelji o percipiranoj neovisnosti pravosuđa među poduzećima i u javnosti te o zaštitnim mjerama koje se odnose na suce.
Poboljšanje djelotvornosti nacionalnih pravosudnih sustava utvrđeno je kao prioritet Europskog semestra – godišnjeg ciklusa koordinacije gospodarske politike EU-a.