Rezolucije, koje nisu pravno obvezujuće, doprinos su Europskog parlamenta raspravi o budućnosti Europske unije, u povodu 60. godišnjice potpisivanja Rimskih ugovora, koja se obilježava u ožujku.
Prva rezolucija, koju su pripremili talijanska zastupnica Mercedes Bresso (S&D) i njemački zastupnik Elmar Brok (EPP), usredotočena je na iskorištavanje svih mogućnosti koje pruža Lisabonski ugovor.
"Usvojivši ova izvješća, Europski parlament poslao je jedinstvenu poruku i snažan signal populistima. EU će nastaviti štititi svoje građane", istaknula je Bresso.
"Europska unija ne treba populističku revoluciju. Treba mir i treba se prilagoditi potrebama našeg vremena. To znači nositi se s demokratskim izazovima, pružiti građanima socijalnu, fiskalnu i ekološku zaštitu, osigurati njihovo pravo na sigurnost u jako lošem međunarodnom kontekstu i ispuniti naše moralne obveze prema našim susjedima", kazala je Bresso za portal Europskog parlamenta.
"Građani od Europe očekuju rješenja i ljuti su jer ih ne vide. U vremenu punom izazova to je očito, ali puno problema može se riješiti samo zajednički. Lisabonski ugovor pruža jako puno mogućnosti da Europska unija bude učinkovitija, odgovornija i transparentnija, koje još nisu iskorištene", rekao je Brok.
U rezoluciji se, među ostalim, predlaže da bi Vijeće EU-a, koje predstavlja države članice, trebalo pretvoriti u drugi zakonodavni dom, dok bi njegove razne konfiguracije (za vanjske poslove, za poljoprivredu itd.) bile pripremna tijela poput parlamentarnih odbora.
Vijeće bi također trebalo posve prijeći na glasovanje kvalificiranom većinom, kad god to dopuštaju europski ugovori, kako bi se izbjegle blokade važnih zakona i ubrzao zakonodavni proces.
Predlaže se isto tako uspostava stalnog Vijeća ministara za obranu koje bi koordiniralo obrambene politike država članica.
Kako bi se povećala neovisnost predsjednika Europske komisije, zastupnici predlažu da svaka država članica predloži barem troje kandidata koje bi predsjednik Komisije mogao uzeti u obzir prilikom formiranja Komisije.
Rezolucija je usvojena s 329 glasova za, 223 protiv i 83 suzdržanih.
Ambiciozna reforma europskih ugovora
Druga rezolucija, koju je pripremio čelnik liberala Guy Verhofstadt (ALDE), ide i puno dalje i sugerira niz reformi Lisabonskog ugovora na području ekonomskog upravljanja, vanjske politike, temeljnih prava i transparentnosti.
Rezolucija predlaže da EU dobije ministra financija i da se Europskoj komisiji da ovlast da formulira i provodi zajedničku ekonomsku politiku EU-a, uz potporu proračuna eurozone.
Komisija bi također trebala biti bitno manja i imati samo dvoje potpredsjednika - ministra financija i ministra vanjskih poslova.
Zastupnici predlažu isto tako da bi europski građani u svim državama članicama trebali izravno glasovati za službene kandidate europskih političkih stranaka za predsjednika Europske komisije.
Ističu također da bi Europski parlament trebao imati samo jedno sjedište.
"Ova izvješća daju nacrt kako bi savršenija Unija trebala izgledati. Ne predlažu europsku integraciju radi nje same. Nakon što ih se usvoji, postavlja se pitanje: kako naprijed? Znam da imamo snažnu i moćnu Europsku uniju koju se poštuje i istodobno napredne lokalne i nacionalne demokracije. Zapravo, vjerujem da jedno nije moguće bez drugog", rekao je Verhofstadt.
Rezolucija je usvojena s 283 glasova za, 269 protiv i 83 suzdržana.
Snažnija eurozona
U trećoj rezoluciji, njemački zastupnik Reimer Boege (EPP) francuska zastupnica Pervenche Beres (S&D) predlažu čvršće povezivanje gospodarstava eurozone kako bi bila otpornija na vanjske šokove.
Eurozona bi, smatraju, trebala imati fiskalni kapacitet koji bi činili postojeći Europski stabilizacijski mehanizam (ESM), glavni protukrizni instrument eurozone, te posebni dodatni proračun eurozone.
Posebni proračun eurozone trebao bi biti dio proračuna Europske unije, povrh iznosa sadašnjih gornjih granica višegodišnjega financijskog okvira, i trebale bi ga financirati članice eurozone i države korisnice, a s vremenom bi se mogao financirati i vlastitim sredstvima.
Europski stabilizacijski mehanizam trebalo bi dodatno razviti i pretvoriti u Europski monetarni fond (EMF) s dovoljno velikim kapacitetom kreditiranja i zaduživanja i jasno definiranim ovlastima, kako bi apsorbirao asimetrične i simetrične šokove, smatraju zastupnici.
Uz Pakt o stabilnosti i rastu, predlaže se usvajanje kodeksa konvergencije, koji bi uzimao u obzir preporuke za pojedine zemlje, a koji bi se tijekom petogodišnjeg razdoblja trebao usmjeriti na konvergencijske kriterije u smislu oporezivanja, tržišta rada, ulaganja, produktivnosti i socijalne kohezije.
U ekonomskom upravljanju u eurozoni trebala bi prevladati metoda zajednice a ne međuvladina metoda. Europski parlament i nacionalni parlamenti trebali bi na tom području imati veću ulogu. Dužnost predsjednika euroskupine i dužnost povjerenika za ekonomska i financijska pitanja mogle bi se sjediniti, a u sklopu Europske komisije trebalo bi uvesti dužnost ministra financija i sektor ministarstva financija, predlažu zastupnici.
"Stabilizacija eurozone bila bi u interesu cijele Europske unije. Naši prijedlozi bit će prema tome osnova za buduće pregovore s drugim europskim institucijama. Stručnjaci Međunarodnog monetarnog fonda također su reagirali pozitivno, iskazavši velik interes za naše ideje", rekao je Boege.
"Šezdeset godina nakon potpisivanja Rimskog ugovora, potrebno je ponovno oživjeti duh osnivača Europske unije. Uspostava proračuna eurozone bila bi velik korak prema tom cilju, u vrijeme kada potreba očuvanja integriteta eurozone nije nikada bila izraženija. Osiguravajući solidarnost državama članicama u izvanrednim krizama, apsorbirajući makroekonomske šokove koji mogu pogoditi cijelu eurozonu i promičući jačanje konvergencije, takav bi instrument mogao izvući ono najbolje od zajedničke valute i pridonijeti ostvarenju pune zaposlenosti u Uniji", kazala je Beres.
Rezolucija je usvojena s 304 glasa za, 255 protiv i 68 suzdržanih.