U godišnjem izvješću o napretku postignutom dosad u svijetu u liječenju tuberkuloze, vrlo zarazne plućne bolesti od koje svake godine umre više ljudi nego od HIV-a i malarije zajedno, WHO ističe da su podaci obeshrabrujući te poziva na "snažniji politički angažman i veće financiranje" jer bez toga neće biti rezultata.
"Iznimno loš napredak u otkrivanju i liječenju tuberkuloze predstavlja tragediju za milijune ljudi koji boluju od ove bolesti", rekao je direktor WHO-a za program liječenja tuberkuloze, Mario Raviglione.
"Da bi se što prije spasilo što više života moramo nabaviti nove testove na ovu bolest, nove lijekove i nove načine liječenja za one koji ih trebaju. Aktualni potezi i financijska sredstva nisu dostatna", kazao je.
U svijetu je, po podacima WHO-a 2015. zabilježeno oko 10,4 milijuna novih slučajeva zaraze tuberkulozom, a 60 posto slučajeva evidentirano je u sljedećih šest zemalja: Indiji, Indoneziji, Kini, Nigeriji, Pakistanu i u Južnoafričkoj Republici.
Prošle je godine od posljedica tuberkuloze umrlo 1,8 milijuna pacijenata, a među njima ih je 400.000 bilo zaraženo i HIV-om.
U izvješću stoji da je globalno smrtnost od tuberkuloze u razdoblju između 2000. i 2015. smanjena za 22 posto, no bolest je 2015. i dalje bila jedan od 10 glavnih uzroka smrti u svijetu.
Greg Elder iz Liječnika bez granica (MSF) kaže da su podaci "šokantni" te objašnjava da "bolest nije dijagnosticirana niti se liječi kod milijuna zaraženih".
"Vlade moraju izvući glave iz pijeska i shvatiti da tuberkuloza nije bolest s početka 19. stoljeća i shvatiti da se pacijenti zaraženi tuberkulozom svakodnevno liječe u klinikama te da je bolest smrtonosna prijetnja svima nama", kazao je Elder.
"Moramo se angažirati na višoj razini ili će države svijeta i dalje kaskati za ovom smrtonosnom epidemijom", upozorila je direktorica WHO-a Margaret Chan.
U izvješću se iznosi i podatak o sve većem jazu u financiranju testova na ovu bolest, novih lijekova i novih načina liječenja u siromašnim zemljama i zemljama sa srednjim dohotkom i novčanih sredstava na raspolaganju. Trenutačno nedostaju dvije milijarde dolara od 8,3 milijarde koliko ih je potrebno u 2016. i ako se taj trend nastavi do 2020. će se manjak povećati na šest milijarda funta.
U zemljama s niskim i srednjim prihodom oko 84 posto financijskih sredstava tijekom 2016. bilo je iz domaćih izvora, no to se uglavnom odnosi na velike i većinom relativno bogate zemlje - Brazil, Rusiju, Indiju, Kinu i Južnoafričku Republiku.
Ostale zemlje gotovo u potpunosti se oslanjaju na međunarodne donatore. Većina novca ili oko 75 posto stiže iz Globalne zaklade za borbu protiv AIDS-a, tuberkuloze i malarije.