IPC je neprofitna organizacija, koju je oformilo pet svjetskih sportskih federacija invalidskog sporta (IOSD) i 23 sportska odbora u više od 170 zemalja članica.
Hrvatska je primljena u članstvo IPC-a 1994. godine putem Hrvatskog športskog saveza invalida, a predstavlja je predsjednik saveza Ratko Kovačić, koji je ujedno i član Izvršnog odbora EPC (Europskog paraolimpijskog komiteta) i ISOD-a (Međunarodne sportske organizacije invalida).
Najvažnije tijelo IPC-a je Generalna skupština, koju čine sve zemlje - članice i pet sportskih federacija invalidskog sporta.
Cilj IPC-a, nije samo uključivanje, okupljanje i organiziranje sportaša s invaliditetom, već okupljanje stotina i tisuća volontera koji su zdušno pristupili pokretu.
Međunarodni paraolimpijski odbor ima svoj znak i himnu. Logo se sastoji od tri izdužene kapljice - zareza (Tae-Geuks) u zelenoj, crvenoj i plavoj boji. Simboliziraju tri osnovne komponente svakog ljudskog bića: Misao, Tijelo i Duh, moto koji je prihvatio IPC.
Glavni ured IPC smješten je u Bonnu, a ustroj IPC identičan je Međunarodnom olimpijskom odboru (MOO), odnosno odvija se po komisijama i odborima posebnih namjena.
Osim identičnosti organizacijskog ustrojstva, postoji i uska suradnja između IPC-a i MOO-a, koja se posebno učvrstila i pojačala nakon 110. sjednice MOO-a, održane koncem 1999. godine, kad je usvojeno 50 zahtjeva IPC-a. Osnovna načela suradnje dvaju olimpijskih odbora svode se na ostvarivanje jednakosti sportaša s i bez invaliditeta, obveze sudjelovanja predstavnika IPC-a prilikom odabira grada-domaćina ljetnih i zimskih olimpijskih igara, sudjelovanja u radu sportskih komisija i drugim pitanjima jedinstvenim za obje organizaciji.