Knjiga je proglašena najboljom knjigom po izboru Belfast's Choice for One City One Book 2014. U nas ju je objavio nakladnik Disput, u prijevodu Damjana Lalovića.
Gostujući u ZBF-ovu programu 'Zemlja podrijetla – Irska' u Muzeju za umjetnost i obrt (MUO), Park je istaknuo kako je ideju za knjigu dobio čitajući biografiju Williama Blakea, gdje je pročitao da se njegova supruga Catherine, s kojom je kasnije proveo 45 godina u braku, na vjenčani list potpisala s 'X'.
"Catherine je očito bila nepismena. Kasnije ju je William naučio čitati i pisati no mene je zaintrigirao taj moment simbolične intimnosti koji istodobno u sebi sadrži toliku odvojenost, distancu", kazao je pisac.
"Pokušao sam zamisliti kakav bi za nju bio život s 'čovjekom od pera' koji je uz to imao i snove, vizije koje je proživljavao. Poželio sam istražiti kakav bi za njih oboje bio taj fizički i emotivno blizak odnos koji istodobno uključuje i takvu razdvojenost", dodao je, pojasnivši kako "Ono što u toj knjizi nastojim je uzeti 'sjenu živuće osobe' i učiniti je stvarnom, sa svim bogatstvom i puninom unutarnjeg života".
Nagrađivani autor kojega kritičari stavljaju uz bok najvećim irskim piscima današnjice poput Johna Banvillea, Columa Canna i Roddyja Doylea, Park je triput nominiran za najbolji irski roman godine, a djela su mu prevedena na niz jezika.
Napisao je još zbirku priča "Oranges from Spain" (1990.), te romane "The Healing" (1992.), "The Rye Man" (1994.), "Stone Kingdoms" (1996.), "The Big Snow" (2002.), "Swallowing Sun" (2004.), "The Truth Commissioner" (2008.), "The Light of Amsterdam" (2012.) i "Žene triju pjesnika" (2014.), a upravo mu je objavljena knjiga kratkih priča "Gods and Angels".
Pisac je istaknuo kako smatra da je njegova najvažnija knjiga "Povjerenik istine" (The Truth Commissioner), koja je ranije ove godine pretvorena u film. "U njoj se bavim bavi teškim pitanjem koje ostaje u svim društvima koja su prošla konflikt: "Kako se obračunati s nasljeđem prošlosti", kazao je.
"Nakon što sam napisao tu knjigu shvatio sam da vrijeme uopće ne liječi sve rane, jer za ljude koji propate traumu nasilja, ta je trauma jednako stvarna i nakon 20 godina kao i onoga dana kada se dogodila", istaknuo je.
Proturječja umjetnosti i života u knjizi o pjesnicima
U romanu "Žene triju pjesnika", Park pristupa životima engleskog pjesnika i slikara Williama Blakea, ruskog pjesnika Osipa Mandeljštama i jednog izmišljenog irskog pjesnika s kraja 20. stoljeća kroz priče njihovih supruga, iznova gradeći njihove slike iz isječaka njihovih djela, fragmenata romansiranih sjećanja i stvarnih biografskih podataka.
"William Blake je ikona engleske poezije, a ujedno je bio i slikar i graver, kojega za života nisu prepoznavali kao umjetnika, već naprotiv – zbog vizija koje je doživljavao smatrali su ga ludim", istaknuo je pisac. Nakon što je umro, Catherine je vjerovala da ju on dolazi posjetiti i nastavila se ponašati kao da s njim redovito razgovara: to je bila polazišna točna za prvi dio romana, napomenuo je.
U središtu je druge cjeline Nadežda Mandeljštam, supruga ruskog pjesnika Osipa, koji je zbog svoga pjesništva postao žrtva staljinističkog terora. Taj je dio romana nadahnut Nadeždinim autobiografskim zapisima, istaknuo je Park, pri čemu se dijelom odlučio držati činjenica, a dijelom je 'dao mašti na volju'. Zapisi Nadežde Mandeljštam u nas su objavljeni u dva dijela pod naslovom "Strah i nada".
Ono što ga je fasciniralo kod Nadežde je nevjerojatna snaga proizašla iz goleme ljubavi prema Osipu, istaknuo je pisac: "Nadežda je pošla s Osipom u progonstvo kada je prvi puta prognan, a kada je kasnije poslan u gulag, te je na putu do tamo umro, odlučila je spasiti njegovu poeziju i to tako da ju povjeri vlastitom pamćenju – napamet je naučila svaku pojedinu pjesmu".
"Provela je godine i godine u skrivanju, pokušavajući nadživjeti Staljina kako bi jednoga dana te pjesme objavila i spasila od zaborava, što je i uspjela. Njezina je priča jedna divna priča o ljubavi. Istodobno, to je priča o ženskoj hrabrosti, o ženi koja se suočila s čitavim režimom, koja nije pognula glavu pred najsnažnijim totalitarnim režimom na svijetu. Također, tu se vidi i snaga umjetnosti, ali i ironija – jer glas pojedinca nadživio je upravo ono čega se totalitarni režimi najviše boje", dodao je Park.
Treći dio posvećen je Lydiji, čiji je suprug Don, fikcionalni suvremeni irski pjesnik, upravo preminuo. Pripremajući se za izvršenje njegove posljednje želje – da mu pepeo prospe u more nedaleko njihova ljetnikovca – Lydija se prisjeća njihova zajedničkog života.
"U tom sam dijelu želio pisati o ženi koja bi bila u suprotnosti s dvije prethodne, koja je bila podložna suprugu-pjesniku, a nastavila je to biti i nakon njegove smrti. Nakon što on umre, Lydia pronalazi predivne ljubavne pjesme no otkriva da one nisu pisane za nju. Središnje je pitanje toga dijela knjige: Što će ona s njima učiniti", istaknuo je Park.
Park je u razgovoru s novinarkom i urednicom Vlatkom Kolarović sa svojim hrvatskim čitateljima podijelio brojna svoja razmišljanja o pisanju kao umjetnosti, o političkoj situaciji u Irskoj danas i nekad, o vlastitim spisateljskim počecima i karijeri srednjoškolskog nastavnika, te brojnim drugim temama.
Hrvatski će se čitatelji s Parkom moći družiti i u subotu 21. svibnja, kada će ga u neformalnom razgovoru uz irsku kavu u bistrou Hrvatskog narodnog kazališta (HNK) Zagreb ugostiti glumac i redatelj Miran Kurspahić.