O knjizi je uvodno na predstavljanju u sklopu Zagreb Book Festivala (ZBF) Naklade Ljevak u Muzeju za umjetnost i obrt (MUO) govorila novinarka, urednica i spisateljica Tanja Tolić. Istaknula je kako je riječ o zanimljivom spisateljskom poduhvatu dvoje iznimnih, već etabliranih pisaca.
"Ta je knjiga rijedak dragulj na hrvatskoj književnoj sceni jer riječ je o četveroručno pisanom epistolarnom romanu, što je doista rijetka pojava u ne samo hrvatskoj nego i globalnoj književnoj povijesti", kazala je Tolić.
U romanu se autori bave krizom srednjih godina kroz dopisivanje dvoje bivših, sada ostarjelih ljubavnika, rastrganih između čežnje za ljubavlju i ljudske potrebe da se ne osjećaju promašenima.
Prije nego su počeli surađivati kao autori, Vujčić i Ivanišević jedva su se i poznavali – upoznali su se tek 2014., a poslije su isključivo funkcionirali na relaciji autor-urednik, jer Vujčić je urednica u nakladničkoj kući Hena com, koja je objavila dvije Ivaniševićeve knjige, i u čijem je izdanju objavljeno i "Otpusno pismo".
Dok novinaru, uredniku i književniku Ivici Ivaniševiću pisanje u koautorstvu nije strano – napisao je još u koautorstvu s Antom Tomićem knjigu "Krovna udruga i druga drama" (2005.), te s Renatom Baretićem "Split za početnike –abeceda grada" (2015.), za Vujčić je to bilo posve novo iskustvo.
'Hommage' pismu i ljubavni roman koji to nije
Upravo je Vujčić i dala inicijativu za upuštanje u pisanje takvog romana jer, kako je otkrila, "oduvijek imam neki intelektualni fetiš na pisma".
"Pisma su u mojem životu odigrala veliku ulogu i oduvijek sam imala potrebu napisati neki 'hommage' pismu", kazala je autorica. Također oduvijek voli formu epistolarnog romana te je više puta pokušala druge nagovoriti na takav projekt, a Ivanišević je "prvi koje se upecao".
Za Ivaniševića je, kako je rekao, taj projekt predstavljao poseban izazov, pogotovo s obzirom na činjenicu da on osobno nikada nije u privatnom životu imao strast za pisanjem pisama, "a jedine osobe kojima je ikada pisao bile su pravne a ne fizičke osobe".
Priča se oslanja na razmjerno trivijalnu pretpostavku: žena i muškarac srednjih godina, koji su u mladosti bili ljubavnici, da bi onda iz nikada dovoljno obrazloženih razloga naprasno prekinuli svoju vezu, stupaju u kontakt nakon punih trideset godina.
Bliži se obljetnica njihove mature, a glavna junakinja, danas ugledna liječnica Irena u, na prvi pogled, sretnome braku s dvoje djece, prihvaća se zamorne logistike okupljanja raspršene generacije.
Sav taj gnjavatorski, iscrpljujući posao ona odrađuje samo s jednom željom: da konačno ustanovi gdje je nestao Ignjat, čovjek kojega je svojedobno voljela. Kad ga, putem elektronske pošte, uspije locirati, davno umrtvljena veza naglo će se razgoriti.
Vujčić je istaknula kako je ideju za polazišnu točku priče dao Ivanišević, "a jedini plan koji smo imali bilo je da nemamo plan, niti da išta unaprijed dogovaramo". "Tako je svako njegovo pismo za mene bilo iznenađenje, a njemu je svako moje pismo bilo iznenađenje", kazala je.
Rezultat je roman koji ispočetka izgleda kao klasični ljubavni roman, no kasnije "iznevjeri očekivanja": "To je više roman o nedostatku ljubavi nego ljubavni roman", kazala je Vujčić, a Ivanišević je dodao kako je "svaka ljubavna priča - priča o odsustvu ljubavi, o nečemu što ti nedostaje", a ne sjeća se da je ikada išta napisao "s manje napora, a više veselja".
Marina Vujčić (1966.) napisala je još romane "Tuđi život" (2010.), "A onda je Božo krenuo ispočetka" (2014.), "Mogla sam to biti ja" (2015.) i "Susjed", koji je dobio nagradu VBZ-Tisak media za najbolji neobjavljeni roman u 2015. te je objavljen u izdanju nakladnika VBZ, knjigu za djecu "Bijeg uz brijeg" (1998.), te knjigu drama "Umri ženski" (2014.). Njezina je drama "Čekaonica" postavljena 2012. u Kazalištu AKO iz Opuzena, te 2014. godine u koprodukciji Tuzlanskog narodnog pozorišta i Akademije dramske umjetnosti u Tuzli. Živi i radi u Zagrebu kao urednica u nakladničkoj kući Hena com.
Ivanišević je još objavio knjige "Smoje – biografija" (2004.), eseje o stripu "Sto mu jelenskih rogova" (2004.), zbirku kratkih proza "Ulaz za djecu i vojnike" (2015.), te roman "U sedlu je tijesno za dvoje" (2015.). Piše dramske tekstove te scenarije za film i televiziju.
Ivanišević i Vujčić bili su gosti ZBF-ova programa 'Svježe i domaće' posvećenog najrecentnijim ostvarenjima istaknutih suvremenih hrvatskih književnika.
Program je u četvrtak donio predstavljanje nove knjige Jasne Horvat "Vilijun", ali i poznatih 'marginalija' Miroslava Krleže, komentara i primjedbi koje je kao glavni urednik bilježio na marginama jedinica pisanih za Enciklopediju Jugoslavije i druga izdanja Jugoslavenskog leksikografskog zavoda, ovaj puta objedinjenih u novom izdanju Naklade Ljevak koje je pod nazivom "Marginalije, o gradovima i ljudima" priredio leksikograf Vlaho Bogišić.
Festival stavlja snažan naglasak na integriranje mladih u kulturni dio društva, pa je tako velik dio programa rezerviran za male i mlade čitatelje. U programu 'Miksano za male' u četvrtak su se najmlađi čitatelji u MUO-u družili s nagrađivanom domaćom autoricom i ilustratoricom Ivanom Guljašević, ovogodišnjom dobitnicom Nagrade Grigor Vitez za ilustraciju.