BRUXELLES, 24. prosinca 2015. (Hina) - Europska unija je u 2015. godini proživljavala niz
kriznih situacija koje su u velikoj mjeri uzdrmale same njezine
temelje, a po svemu sudeći ni iduća godina neće oskudijevati
izazovima.
Terorizam, izbjeglička kriza, koja
je dovela u pitanje i schengenski prostor, uz euro najopipljivije
postignuće u europskim integracijama, grčka kriza i odnosi s Rusijom
obilježili su 2015. godinu.
Početak i kraj godine obilježeni su terorističkim napadima u Parizu. Na samom početku godine, 7. siječnja u terorističkom napadu na
satirični tjednik Charlie Hebdo ubijeno je 12 ljudi, a u petak, 13.
studenoga u nekoliko istodobnih napada na nekoliko lokacija ubijeno je
130 ljudi.
Glavobolje s Grčkom
Početkom godine u Grčkoj su
održani parlamentarni izbori koje je dobio Aleksis Cipras obećavajući
biračima da će okončati s drastičnim mjerama štednje, koje su Grčkoj
nametnuli vjerovnici u zamjenu za financijsku pomoć.
Nakon
toga uslijedili su mučni pregovori koji su trajali nekoliko mjeseci
tijekom kojih je Grčka došla na rub izbacivanja iz eurozone, a njezin
tadašnji ministar financija, kontroverzni Janis Varufakis zadavao teške
glavobolje čelnicima zemalja eurozone.
Dogovor je postignut tek u
srpnju, kada su vjerovnici s grčkim vlastima postigli dogovor o trećem
programu pomoći u visini od 86 milijardi eura, a Grci su zauzvrat morali
odustati od svojih zahtjeva da se prekine sa štednjom. Kriza je tada
prestala biti akutnom, ali je još daleko od rješenja jer se već početkom
sljedeće godine očekuje rasprava o olakšavanju golemog grčkog duga.
Tek što se smirila kriza s Grčkom, u središte pozornosti dospjela je
izbjeglička kriza. Izbjeglička ruta premjestila se sa sredozemne na
balkansku, a nakon što je Mađarska zatvorila svoje granice, izbjeglička
rijeka krenula je kroz Hrvatsku i dosad je kroz nju prošlo preko
pola milijuna ljudi na svom putu prema sjeveru, uglavnom prema
Njemačkoj.
Schengen zamijenila žica
Izbjeglička kriza izazvala je
krizu u odnosima među zemljama članicama EU-a. Bogatije zemlje koje su
krajnje željeno odredište izbjeglica traže da ne snose same teret
izbjegličke krize nego da se one ravnomjernije rasporede po svim
zemljama sukladno njihovoj ekonomskoj snazi. Tome se najviše protive
četiri zemlje Višegradske skupine - Mađarska, Slovačka, Češka i
Poljska.
Jedinstveni prostor bez kontrole
na unutarnjim granicama, koji čine 22 zemlje članice EU-a i četiri nečlanice
našao se na teškom ispitu zbog masovnog priljeva izbjeglica. Zbog
izostanka zajedničkog odgovora na taj izazov, zemlje članice su postupno
počele suspendirati odredbe schengenskog sporazuma, čak i podizati
žičane ograde.
U jednom se svi slažu: bez učinkovitog nadzora vanjskih granica ovakav Schengen kakav je danas ne može opstati.
Najveći
problem pokazuje se Grčka koja ili ne može ili ne želi ispunjavati
svoju zadaću kao prva zemlja u koju migranti ulaze. Stoga je EU
dogovorila akcijski plan s Turskom kako bi usporila i pokušala
zaustaviti izbjeglički val iz Sirije i Iraka. Također se, zasad više kao
pritisak na Grčku, spominje mini-schengen u kojem bi bilo samo nekoliko
zemalja, ali to bi mogla postati i realnost ako se ne osigura
učinkovit nadzor na vanjskim granicama.
Kako bi sačuvala Schengen Komisija je prije nekoliko dana predložila
uspostavu u Europske granične i obalne straže, koja bi mogla biti
upućena na vanjske granice EU-a čak i u slučajevima kada zemlja članica
na čije granice dolaze ne da svoj pristanak.
O tom
prijedlogu, koji je za mnoge preosjetljiv jer duboko zadire u suverenost
nacionalnih država, zemlje članice trebale bi donijeti odluku do kraja
prve polovice sljedeće godine.
Zbog
izbjegličke krize i Hrvatska je zaradila službenu opomenu Europske
komisije, što je prvi korak u pokretanju postupka zbog povrede europskog
prava. Opomenu je, zajedno s Grčkom i Italijom, zaradila jer otiske
prstiju koje uzima od izbjeglica ne unosi u zajedničku bazu podataka
Eurodac.
Učinkovita provedba Uredbe o
Eurodacu, baze podataka EU-a s otiscima prstiju tražitelja azila,
ključna je za funkcioniranje Dublinskog sustava i programe premještanja
izbjeglica u EU.
Odnosi s Rusijom i Britanijom
Od izbijanja sukoba u
Ukrajini, EU je u zategnutim odnosima s Rusijom. Kao odgovor na aneksiju
Krima u ožujku 2014. godine, EU je uvela sankacije, koje su kasnije
pojačane, a sada su produljene na daljnjih šest mjeseci jer Rusija nije u
potpunosti provela mirovne sporazume iz Minska. U vezi s odnosima s
Rusijom nema punog suglasja među članicama. Jedan dio njih želi imati
Moskvu kao saveznicu u borbi protiv terorizma i za okončanje rata u
Siriji, a dio se zauzima za oštar pristup zbog njezine potpore proruskim
separatistima na istoku Ukrajine.
Britansko pitanje moglo bi biti jedno od dominantnih tema sljedeće godine.
Premijer David Cameron prošli je mjesec objavio četiri glavna područja u
kojima traži reforme u EU-u, kako bi on mogao svojim biračima
preporučiti da glasuju za ostanak u Uniji na referendumu koji se treba
održati do kraja 2017. Referendum bi se mogao održati i puno ranije, a
kao mogući datumi spominju se lipanj ili rujan iduće godine.
Najteže neriješeno pitanje ostaje pitanje socijalnih naknada i slobode
kretanja, odnosno britanskog zahtjeva da se ograniči tzv. socijalni
turizam, to jest pravo državljana drugih članica na socijalne beneficije
u Britaniji. London je tražio da radnici iz drugih zemalja članica
moraju raditi najmanje četiri godine u Velikoj Britaniji prije nego što
dobiju pravo na socijalne beneficije koje imaju domaći radnici, što je
diskriminacija i u izravnoj suprotnosti s načelima i propisima EU-a.
Britansko pitanje bit će glavna tema summita 18. i 19. veljače 2016.
Koliko
je 2015. bila kritična godina govori i broj održanih summita - čelnici
zemalja članica tijekom godine okupili su se dosad rekordnih 14 puta.
Tako je premašen rekord iz 2011. godine kada je održano 12 summita.
U normalnim okolnostima predviđena su četiri sastanka na vrhu godišnje.
Slavko Vukadin