Prema tim tezama, nužno je ostvariti pravnu i financijsku stabilnost zdravstvenog sustava kroz donošenje novih ili izmjene postojećih organskih zdravstvenih zakona na način da se u proces uključe svi relevantni faktori u zdravstvenom sustavu (zdravstvena administracija, poslodavci, sindikati, komore, pacijenti), težeći donošenju rješenja koja su prihvaćena konsenzusom. U Udruzi poslodavaca ocjenjuju kako je za normalno funkcioniranje i održivost zdravstvenog sustava osigurati 24 milijarde kuna i to kroz zadržavanje HZZO-a izvan sustava Državne riznice te uz poštivanje obveza Državnog proračuna prema HZZO-u u punom opsegu od 4,8 milijardi kuna.
Za uspješan i samoodrživ zdravstveni sustav nužno je osigurati i veću samostalnost zdravstvenih ustanova, a jedna od ključnih stvari je definiranje cijena zdravstvenih usluga na ekonomskoj osnovi, uz uvažavanje svih troškovnih aspekate njihovog pružanja (amortizacije).
Ustanovama je potrebno omogućiti dostupniji pristup tržištu rada kroz "smanjenje administriranja", odnosno liberaliziranjem procesa zapošljavanja, budući sada provode "tihi outsourcing", što povećava ukupne troškove rada do 15 posto po pojedinom zaposlenom zbog plaćanja provizija agencijama za posredovanje pri zapošljavanju. Također ističu kako primanja menadžmenta zdravstvene ustanove s nekoliko stotina pa i tisuća zaposlenika, koji mora donositi odluke od strateške važnosti, zaostaju za dodijeljenom odgovornošću budući da se ravnatelj ustanove od 1100 zaposlenika nalazi na 23. mjestu po visini primanja, a njegov zamjenik na 102. mjestu.
U UPUZ-u drže da je nužno je nastaviti početu reformu primarne zdravstvene zaštite sa zadržavanjem doma zdravlja kao temeljnog nositelja primarne zdravstvene zaštite na svom području te nadograditi daljnjim nastavkom reforme hitne medicine, funkcionalnim povezivanjem Zavoda za hitnu medicinu s objedinjenim bolničkim hitnim prijemima (OHBP) i pružateljima primarne zdravstvene zaštite (domovi zdravlja i koncesionari) kako bi se otklonili postojeći organizacijski problemi opterećenja OHBP-ova te ostvarila bolja iskoristivost i puni potencijal Zavoda za hitnu medicinu.
Funkcionalnu integraciju potrebno je provesti i na razini bolničke zdravstvene zaštite, u okviru "Nacionalnog plana razvoja bolnica u RH" i to na način da se primijeni funkcionalna integracija djelatnosti. Gubitak pravne osobnosti ili gašenje određenih bolničkih ustanova neće polučiti očekivane financijske učinke zbog specifične strukture ukupnih rashoda (70 posto trošak rada) već je potrebno u svakoj bolničkoj ustanovi zadržati 4 temeljne djelatnosti + OHBP dok ostale djelatnosti trebaju biti predmet funkcionalnog integriranja. Drži kako takvu funkcionalnu integracija treba početi u bolnicama na području Grada Zagreba, jer one čine više od 60 posto "financijskog kolača" bolničkog sustava.
Problem odljeva zdravstvenog kadra iz Hrvatske treba rješavati kroz sustav dodatnog financijskog nagrađivanja rada te kroz fleksibilniji sustav plaća u zdravstvu, a UPUZ uključiti u proces kolektivnog pregovaranja.
Udruga smatra i da je posve irelevantan način provedbe određenih natječaja (objedinjena ili decentralizirana nabava) već je ključno da su oni provedeni korektno i transparentno, bez stvaranja koruptivnih podloga.
Zaključno, UPUZ ističe kako je dugoročna kontinuiranost (10-15 godina) u provedbi određenih strateških projekata (Masterplan, informatizacija bolnica, reforma primarne zdravstvene zaštite, reforma hitne medicine, e-recept i e-zdravstveni karton, e-naručivanje i e-registar lijekova) nužnost za ostvarivanje boljeg zdravstvenog sustava Republike Hrvatske.