Rezultati su šokantni, rekla je koordinatorica zdravstvenih politika Xenia Scheil-Adlung, tijekom izlaganja tog izvješća o 174 zemlje.
"Nepostojanje legalne pokrivenosti, nedovoljan broj zdravstvenih djelatnika, neprikladno financiranje stvorili su nepravilnosti koje mogu ljude dovesti u opasnost", rekla je.
To izvješće, prvo te vrste koje je objavio ILO, otkriva velike nepravilnosti u pristupu zdravstvenim službama između seoskih i gradskih područja na cijelom planetu, ali prije svega u zemljama u razvoju.
Izvješće pokazuje da 56 posto osoba koje žive u seoskim područjima nemaju pristup osnovnoj zdravstvenoj njezi, prema 22 posto u gradskim zonama.
U Africi je ILO zabilježio najveći broj osoba, 83 posto, koje žive u seoskim područjima koji nemaju pristup osnovnim zdravstvenim uslugama. Očekivano najzahvaćenije su najsiromašnije zemlje.
Najveće razlike između seoskih i gradskih područja su zabilježene u Aziji, prema ILO-u. U Indoneziji postotak osoba bez pristupa zdravstvenim institucijama je dva puta viši na selu nego u gradovima.
U Europi u Italiji, Grčkoj, Andori i na Cipru seosko stanovništvo ima slabiji pristup zdravstvenoj njezi.
Istraživanje kaže kako se u brojnim zemljama zakonom jamči pristup zdravstvenim uslugama, ali su ih stanovnici seoskih područja često lišeni.
To stanje pogoršava nedostatak zdravstvenog osoblja u seoskim područjima cijelog svijeta. Iako izvan gradova živi polovica svjetskog stanovništva, tamo radi samo 23 posto zdravstvenih djelatnika.
ILO ocjenjuje da bi od 10,3 milijuna zdravstvenih djelatnika koliko nedostaje na svjetskoj razini, 7 milijuna trebalo biti dodijeljeno ruralnim područjima, što se najjače osjeti u Africi i Latinskoj Americi.