Izraz "plava banana" nastao je 1989., godini pada Berlinskog zida, a označava industrijski koridor, vidljiv noću iz svemira kao zakrivljeni pojas svjetla, koji se proteže od Engleske do Italije preko Nizozemske, Belgije, Zapadne Njemačke i Švicarske. Skovali su ga francuski geografi pod vodstvom Roberta Bruneta, kojeg je zabrinjavalo to što Francuska, jako centralizirana ekonomija kojom dominira Pariz, ispada iz te karte.
Brunet je želio izvršiti pritisak na francusku vladu da ulaže u infrastrukturu kako bi povezala osovinu Pariz-Lyon-Marseille s tom visoko urbaniziranom europskom jezgrom s gotovo 110 milijuna stanovnika.
Zlatna nogometna lopta
Četvrt stoljeća poslije, europska industrijska geografija se jako promijenila. Primjereniji simbol sada bi bila zlatna nogometna lopta sa središtem u južnoj Njemačkoj koja se proteže u Poljsku, Mađarsku, Češku, Slovačku, Austriju i Rumunjsku.
"Došlo je do velikog premještanja i koncentracije u srednjoeuropsku proizvodnu jezgru", rekao je Michael Landesmann, znanstveni direktor Bečkog instituta za međunarodne ekonomske studije.
Bivše komunističke države koje su ušle u EU 2004. i 2007. postale su produžena proizvodna linija njemačke industrije i više nisu samo dobavljači sirovina i dijelova nego i sastavljaju automobile i industrijske strojeve.
Broj zaposlenih u proizvodnom sektoru smanjuje se svugdje u Europi, ali najviše u Velikoj Britaniji, Francuskoj i Belgiji, a gospodarska kriza koja je izbila 2008. ubrzava taj trend potaknut globalizacijom.
Pomak u trgovinskoj bilanci unutar Europske unije koja danas ima 28 država članica jako dobro ilustrira taj trend.
Regija zlatne lopte - Njemačka, Nizozemka, Češka, Slovačka i Rumunjska - povećala je svoj udio u trgovini unutar EU-a za 5,3 postotna boda od 2004. do 2013., zadnje godine za koju su objavljeni konačni podaci. Najveći plus bilježi Njemačka - 2,2 postotna boda.
U istom tom razdoblju, regija Atlantskog luka koja obuhvaća Veliku Britaniju, Francusku, Irsku, Španjolsku i Portugal izgubila je 4,4 postotna boda udjela u trgovini unutar EU-a, a pad predvode Španjolska i Velika Britanija. Italija je također izgubila 1,7 postotnih bodova.
Koliko je to bitno, drugo je pitanje. U određenoj mjeri, radna mjesta u industriji zamijenio je rast poslovnih usluga, posebice u Velikoj Britaniji, koja je pretekla Francusku kao druga gospodarska sila Europe.
Radna mjesta u proizvodnom sektoru u razvijenim ekonomijama postaju sve više specijalizirana, dok se dijelovi proizvodnje za koje nije potrebna visoka razina znanja prebacuju u regije s nižim troškovima rada.
U ekonomiji znanja lokacija je možda sve manje važna, a industrijska postrojenja mogla bi se u Europi ugasiti kao što je to bio slučaj s rudnicima ugljena i čeličanama potkraj 20. stoljeća.
Ipak, Njemačka je sagradila svoju gospodarsku dominaciju u Europi održavanjem najveće proizvodne baze.
Poticati razvoj europske periferije
Međutim, zabrinjavajuće je to što se, kako kaže Landesmann, europska južna periferija velikim dijelom odvojila od industrijske jezgre otkako je dužnička kriza prisilila Grčku, Španjolsku i Portugal da zatraže međunarodne programe pomoći za svoje vlade ili banke.
"Periferija i regije s nižim prihodima nisu povezani s prekograničnim proizvodnim mrežama. To se ne može lako promijeniti i nije samo problem u tečaju", rekao je.
Ekonomisti previše olako pretpostavljaju da će se ti trendovi s vremenom uskladiti, smatra, dodajući da gubitak proizvodnih kapaciteta na europskom jugu zahtijeva odlučno političko djelovanje kako bi se povećali izvozni kapaciteti tih zemalja.
Nije sve ipak tako mračno.
Zadnji podaci Eurostata pokazuju da izvoz iz Španjolske, Portugala i Irske ponovno raste. Irska je prošle godine ostvarila najveći rast u eurozoni od 4,8 posto BDP-a, a Španjolska je rasla 2 posto i napokon je počela smanjivati broj nezaposlenih.
Američki automobilski divovi Ford i General Motors uložili su nedavno velik novac u povećanje proizvodnje u Španjolskoj. Ironično je da je Španjolska povećala svoj udio u europskoj industrijskoj bruto dodanoj vrijednosti zahvaljujući povećanju produktivnosti iako je izgubila radna mjesta u proizvodnom sektoru.
Te promjene zagonetka su za kreatore europskih politika i Europsku investicijsku banku (EIB) koji razmatraju kako novim europskim fondom za strateške investicije privući 315 milijarda eura privatnih ulaganja u dugoročne infrastrukturne projekte.
Treba li prioritet biti suzbijanje sve većeg ekonomskog jaza između sjevera i juga, reindustrijalizacija proizvodnog pojasa i pojasa maslinovog ulja, fokus na smanjenju ovisnosti o fosilnim gorivima kao što je ruski plin ili promicanje istraživanja i razvoja u industrijskoj jezgri Europe?
Priznajući da bi bilo uzaludno pokušavati preokrenuti trend industrijske koncentracije, Vincent Aussilloux i Arno Amabile iz francuske vladine agencije za političko planiranje France-Strategie zauzimaju se u svojem istraživanju da EU usmjeri strateška ulaganja u najzaostalije regije.
Predlažu također da eurozona uspostavi posebni fond koji bi davao zajmove i subvencionirao istraživanja, male tvrtke i stručno usavršavanje u najsiromašnijim perifernim područjima.
"To je i politički imperativ kako bi se Europu ponovno poistovjećivalo s pozitivnim projektima orijentiranim prema budućnosti, a ne samo proračunskom štednjom", ističu, upozoravajući da bi u suprotnom sve veći industrijski jaz mogao izazvati političku eksploziju.