Tomislav Radić rodio se 8. prosinca 1940. u Zagrebu. Diplomirao je 1962. na Filozofskom fakultetu, a 1973. režiju na Akademiji za dramsku umjetnost u Zagrebu.
Tijekom dugoga niza godina stvorio je velik broj iznimno uspješnih i nagrađivanih dokumentarnih filmova, televizijskih emisija, kazališnih predstava, te dugometražnih igranih filmova od kojih su mnogi naslovi značajno obilježili kulturno razdoblje u kojemu je stvarao.
U njegovom bogatom stvaralačkom opusu, među desetcima naslova, ističu se dokumentarni filmovi "Istrani", "Lica", "Put", "Živjeti u Imotskom", "Hrvat na Kosovu", televizijski film "I tako dalje", kazališne predstave "Stilske vježbe", "Kate Kapuralica", "Gospodsko dijete", "Čaruga", "Emigranti", "Kafetarija", "Ifigenija u Aulidi", "Kako voli druga strana", "Hedda Gabler", "Bard" i igrani filmovi "Živa istina", "Timon", "Luka", "Anđele moj dragi", "Holding", "Što je Iva snimila 21. listopada 2003.", "Tri priče o nespavanju" i "Kotlovina".
Njegove kazališne predstave poput "Kafetarije", postavljene 1978. na Dubrovačkim ljetnim igrama, i "Stilskih vježba" bile su među najuspješnijima, najdugovječnijima i najizvođenijima na svijetu.
"Stilske vježbe" francuskoga pisca Raymonda Queneaua postavio je u zagrebačkom Teatru &TD 1968. s Perom Kvrgićem i Miom Oremović, koju od 1970. zamjenjuje Lela Margitić. Ta minimalistički koncipirana predstava, bez scenografije i kostima, koja počiva na umijeću dvoje vrhunskih glumaca s jednakim se uspjehom izvodi i danas nakon 47 godina.
Kao filmski redatelj debitirao je 1972. godine filmom "Živa istina", za koju je kritika isticala kako je Radić, služeći se dijelom metodama direktnog filma, spojio niz dokumentarističkih isječaka iz svakidašnjice jednoga grada, s potragom jedne nepotvrđene glumice za poslom.
Sljedeće godine, 1973., režira film "Timon" koji je ocijenjen je kao originalna parafraza Shakespeareova teksta, u kojoj se glavnomu junaku sudbina odglumljenoga lika pomiješa s vlastitim životom.
Nakon toga slijedili su "Luka" (1991.), adaptacija romana Antuna Šoljana, "Anđele moj dragi" (1995) i "Holding" (2001.).
Radićevi igrani filmovi "Što je Iva snimila" (2005.) i "Kotlovina" (2011.) bili su apsolutni pobjednici Pulskoga filmskog festivala, osvojivši najvažnije nagrade. Osim Zlatnom arenom za režiju, film "Što je Iva snimila" nagrađen je i Zlatnim arenama za najbolji film, glavnu glumicu (Anja Šovagović-Despot) i glavnoga glumca (Ivo Gregurević), a dobio je i nagradu Oktavijan Hrvatskoga društva filmskih kritičara.
"Kotlovina" je u Puli nagrađena Velikom zlatnom arenom, a i Arenama za najbolji scenarij, glavnu mušku i žensku ulogu (Draško Zidar i Mirela Brekalo) te najbolju mušku sporednu ulogu (Boris Buzančić). Film je nagrađen i na 5. Vukovar Film Festivalu i to kao najbolji dugi igrani film i najbolji film po izboru publike.
U dvadeset godina profesorskog i dekanskog rada na Akademiji dramske umjetnosti, od 1977. do 1997, Tomislav Radić odgojio je naraštaje hrvatskih glumaca, danas najvažnijih nositelja ukupne hrvatske kazališne i filmske scene te je znatno osuvremenio i unaprijedio rad Akademije.
Osam godina bio je glavni urednik Dramskoga programa HTV-a (od 1998. do 2000.) i u tom razdoblju omogućio rad i debitantske nastupe mnogim mladim filmskim autorima.
Za svoj rad nagrađen je nizom nagrada na filmskim festivalima u zemlji i inozemstvu, te državnim nagradama i odličjima, među kojima se ističu Nagrada Vladimir Nazor, dvaput Nagrada grada Zagreba, te odličje Reda Danice Hrvatske s likom Marka Marulića.
Sprovod Tomislava Radića održan je, prema njegovoj želji, u najužem obiteljskom krugu, na zagrebačkom groblju Mirogoj, a misa zadušnica održat će se u crkvi Bezgrješnoga srca Marijina na Jordanovcu, u četvrtak 12. ožujka u 17 sati.
Komemoracije će se održati u Hrvatskom filmskom savezu u petak 13. ožujka u 11 sati i na Akademiji dramske umjetnosti u ponedjeljak 16. ožujka u 12 sati.