Slavni izumitelj rodio se 20. travnja 1871. u Liptovskom Mikulášu u današnjoj Slovačkoj kao Eduard Penkala, a u Zagreb se doselio početkom 20. stoljeća nakon što je na Kraljevskoj tehničkoj visokoj školi u Dresdenu diplomirao kemiju te radio u kemijskoj industriji u Košicama.
Iako poljsko-nizozemskog porijekla Penkala se u Zagrebu ubrzo srodio s novom okolinom što je, unatoč tadašnjoj jakoj mađarizaciji, dokazao pohrvativši svoje ime u Slavoljub. Dokaz tome je, po riječima jednog od njegovih najvjernijih kroničara Borisa Puhlovskog, službena prisega pri postavljanju za nadzornika svih mjera u Hrvatskoj 14. lipnja 1904., koju je potpisao hrvatskim imenom, kao i sve ostale kasnije dokumente.
Muke s kradljivcima izuma
Popis Penkalinih izuma nije samo dug nego i prilično zanimljiv. Kako je navedeno na web stranicama Nacionalne i sveučilišne knjižnice (NSK), iza gotovo svakog Penkalinog izuma stoji zgodna priča o njegovu nastanku, načinu na koji se reklamirao ili muci koju je izumitelj imao s kradljivcima koji su u nekoliko navrata njegove izume prijavljivali kao svoje.
"Tako si je primjerice neki Mayer iz Wolfenfelda prisvojio termos-bocu, iako je termofor bio Penkalin izum, koji je patentirao. Zahvaljujući kćerkici koja nije voljela četkati zube, izumio je rotirajuću četkicu, a česta putovanja, na kojima su ga u hotelskim sobama uznemiravali kukci, inspirirala su ga za osmišljavanje insekticida. Zanimljiva je svakako i činjenica da nije patentirao deterdžent jer za njega tvorničari i bankari nisu pokazali interes, kao ni za džepnu električnu svjetiljku, koju je na koncu izrađivao samo za prijatelje", ističe NSK.
Svoj najveći i najpoznatiji izum, automatsku mehaničku olovku, Penkala je prijavio 1906. a nešto poslije i prvo nalivpero sa čvrstom tintom, kao i tzv. knipsu, držač kojim se pisaljka može zakvačiti za džep.
Osamdesetak pronalazaka i inovacija primjenjivih u svakodnevnom životu
U popisu njegovih dostignuća u Hrvatskoj enciklopediji stoji da je izumio, patentirao ili usavršio anodne baterije, lijek protiv reume, prašak za pranje rublja, potom i plavilo koje je u praonicama rublja zamijenilo do tada korišteno bjelilo, sredstvo za uništavanje gamadi, tekući preparat za impregnaciju željezničkih pragova, manometar, dinamometar, vagonske kočnice, mjerilo protoka...
Posebno se bavio materijalima za izradu gramofonskih ploča pa je usavršio masu ebonit iz koje su se ploče lijevale, a patentirao je i gramofonsku iglu produljena vijeka trajanja.
Među ostalim, izradio je proračune i nacrte turbinskoga kola, helikopterskoga rotora, te je patentirao lebdjelicu na zračnom jastuku mnogo prije no što je prvi takav stroj izrađen.
Penkala je 1908. u Zagrebu počeo konstruirati zrakoplov kojim je upravljanje trebalo biti toliko jednostavno da bilo tko na njemu može letjeti bez posebne pripreme i obuke. Svoje je inovacije patentirao 1909. a zrakoplov je bio posve dovršen godinu kasnije.
Zbog zrakoplova je organizirao i prvo uzletište u Hrvatskoj na kojem je, tek nekoliko godina nakon povijesnog leta braće Wright, poletio prvi hrvatski pilot Dragutin Novak.
Kako je težio da njegovi izumi dobiju uporabnu vrijednost Penkala je osnovao nekoliko poduzeća, među kojima je najpoznatije Penkala–Edmund Moster & Co koje je u Zagrebu izgradilo tvornicu automatskih mehaničkih olovaka, nalivpera i ostalog pisaćeg pribora prema Penkalinim patentima.
Ta je tvornica ubrzo postala jednim od najvećih svjetskih proizvođača pisaćega pribora, a mehanička je olovka postigla velik tržišni uspjeh. Zato se i naziv Penkala, pod kojim je bila prodavana, uvriježio u govoru za pisaljku te vrste, a u nekim se zemljama, podsjeća Hrvatska enciklopedija, koristi i danas.
Stoga nije pogriješio Izidor Kršnjavi kada je na izumiteljevu ispraćaju kazao: "Tvorac penkale ostavio je svoje ime za vječnost".