Irska je 2010. bila prisiljena zatražiti međunarodnu financijsku pomoć jer je odlukom o jamstvima za sve banke preopteretila državnu blagajnu.
Pomoć EU-a i MMF od 85 milijardi eura bila je uvjetovana reformama i proračunskom štednjom. Mirovinski fondovi su platili visoku cijenu, socijalna davanja su srezana, bolnice zatvorene, a javni dug porastao je na 123 posto BDP-a, četiri puta više nego prije spašavanja banaka.
Predstavnik MMF-a u prve dvije godine programa Ashoka Mody smatra da je toliki naglasak na štednji bio pogrešan i da je dio irskog duga trebalo otpisati.
"Svi naši zahtjevi pali su na gluhe uši u trojci, osim MMF-a, s kojim smo imali razuman bilateralni odnos", rekao je David Begg, čelnik Irskog sindikalnog kongresa za EUobserver.
Na pitanje smatra li da je Europska komisija u slučaju Irske počinila bilo kakve pogreške, njezin predstavnik u trojci Istvan Szekely rekao je: "Da, jako smo kritični prema našim postupcima."
Szekely je obećao bolje savjete u budućnosti u sklopu pojačanih ovlasti Europske komisije u makroekonomskom nadzoru.
Upozorio je da su najveći izazovi pred irskom vladom sada nezaposlenost i masovno iseljavanje iz zemlje.
Irska je, po podacima Eurostata, na europskom vrhu po iseljavanju (19 iseljenika na tisuću stanovnika 2011.). Broj onih koji su napustili Irsku veći je od broja useljenika za 35.000.
Ta promjena dogodila se u relativno kratkom vremenskom razdoblju. Irska je bila prva u Europi po useljavanju, a situacija se zbog krize u samo šest godina preokrenula i sada je prva po iseljavanju, prije baltičkih država i čak Kosova.
Ekonomisti objašnjavaju da se pad nezaposlenosti za jedan postotni bod u proteklih godinu dana (na 13,5 posto) može također objasniti visokom stopom iseljavanja, osobito među mladima.
Skupina studenata u Dublinu pokrenula je kampanju pod nazivom "Mi ne idemo" nakon što je irska vlada čak počela slati pisma potičući mlade da potraže posao u inozemstvu.
Irska financijska kriza najvećim je dijelom bila uzrokovana špekuliranjem nekretninama i propašću građevinskog booma, a nove neprilike mogle bi uslijediti nakon analize imovine irskih banaka, koju će iduće godine provesti Europska središnja banka.
Podaci irskog ministarstva financija pokazuju da 17 posto Iraca koji imaju hipoteke kasni s njihovom otplatom. No, u Irskoj se ne mogu vidjeti scene poput onih u Španjolskoj gdje se ljudi sudskim putem bore protiv deložacija jer banke izbjegavaju takve mjere iz povijesnih razloga.
Prije nego što je Irska proglasila neovisnost od Ujedinjenog Kraljevstva, britanski zemljoposjednici često su protjerivali Irce koji nisu podmirivali svoje obveze. No unatoč tom tabuu, Irska središnja banka povećava pritisak na komercijalne banke da oduzimaju kuće i stanove koje se ne otplaćuju.
Što se tiče socijalnih stanova, situacija je još gora. Na listama čekanja je gotovo 113.000 ljudi, a za dodjelu subvencioniranog stana čekati se može 10 do 15 godina. "Povećala se nejednakost. Ljudi žive od 50 eura ili manje kada plate račune", rekao je aktivist John Bissett, napominjući da su sredstva za socijalnu skrb smanjena 35 do 40 posto.
No, unatoč raširenom uvjerenju da nije pravedno da ljudi moraju plaćati za bogate bankare koji su izbjegli kaznu, Irska nije doživjela socijalne nerede kao Grčka i Španjolska.
"Vlada dubok osjećaj nepravde, ali i osjećaj da ne možemo učiniti ništa u vezi s tim. Mi smo mala zemlja na periferiji EU-a, nemoćna u odnosu na Europsku komisiju, Europsku središnju banku i MMF", rekao je analitičar Michael Taft.
Premda je na izborima 2011. stranka desnog centra Fianna Fail otjerana s vlasti, nova vlada nastavila je provoditi iste politike. "Možemo imati demokraciju, ali ovo je država s jednom politikom", rekao je Taft.