U "Rječniku bibinjskoga govora" (865 str.) ima oko deset tisuća natuknica, leksema te više stotina frazema, a svaka je riječ oprimjerena živim pučkim govorom.
"Bibinjski govor pripada južnočakavskom ili ikavsko-čakavskom dijalektu čakavskoga narječja i to obalnim govorima toga dijalekta", kaže Šimunić i dodaje kako bibinjski mjesni govor, unatoč procesu štokavizacije zadnjih desetljeća, još uvijek čuva dovoljno čakavske starine u svom vokalnom, konsonantskom, morfološkom, leksičkom, a poglavito akcenatskom inventaru.
Šimunić napominje kako kao posljedica tuđinskih vlasti brojni mletacizmi, talijanizmi, turcizmi, ponešto germanizama, pa čak i pokoji galicizam u rječniku puka, imaju svoj kroatizirani, odnosno čakavizirani ostvaraj.
Po Šimunićevim rječima, život na granici u razdoblju između dvaju ratova te višegodišnja nazočnost jugoslavneskih, odnosno srbijanskih graničara i financa u selu nisu mogli proći bez utjecaja na govor Bibinjaca. "Takvo je okruženje bibinjskoj, iznimno patrijarhalnoj zajednici, čak moglo i pomoći u boljem očuvanju izvornih govornih osobitosti", ističe autor i ocjenjuje kako ni govor današnjih doseljenika nema osobit utjecaj na mjesni idiom.
Po Šimunićevim riječima, događa se, naprotiv, brže i snažnije obrnuti proces.
Podsjeća kako je riječi za "Rječnik" bilježio uglavnom u drugoj polovici minuloga stoljeća, u doba posljednjih naraštaja bibinjskih težaka koji su baštinili izvorni mjesni govor i u njemu se potvrđivali u svoj svojoj samobitnosti kao članovi jedne patrijarhalne seoske zajednice. "Riječi sam bilježio slušajući kako govori svekoliki bibinjski puk, stari, mladi, muškarci i žene, djeca, pismeni i nepismeni i to u najneposrednijim razgovornim situacijama", napominje Šimunić i dodaje kako se samo tako može zabilježiti ono najstarije i starinsko.
Ističe kako je kao izvor koristio i pisanu bibinjsku riječ što se posljednjih desetljeća pojavila u ponajprije dijalektalnim umjetničkim uratcima, a onda i pojedine publicističke i znanstvene radove te je pregledao i ponešto pisanih povijesnih dokumenata. "Neprekidno svjedočeći svoje hrvatstvo i katoličku vjeru, težak, poljodjelac, stočar, Bibinjac je unutar svoga hrvatskoga jezika oblikovao mjesni govor u kojem je imao naziv za svako biće, predmet, pojavnost, međusobne odnošaje, duševna stanja, doživljaje, stvorivši sustav međusobnoga sporazumijevanja koji je njemu bio potreban", napominje Šiminuć.
Rječnik je uredio prof. Vjekoslav Ćosić, a recenzirali su ga akademik Petar Šimunović i prof. Josip Lisac.
Božidar Šimunić (1934.) radio je kao osnovnoškolski i srednjoškolski profesor te dvadesetak godina kao novinar. Bio je predsjednik sisačkog ogranka Matice hrvatske, a od 2010. godine je predsjednik zadarskog.