Roman je na hrvatski prevela Marina Horkić, a ime je dobio po poštanskoj oznaci za sjeverozapadni dio Londona (NW). Kritika ga opisuje kao duhovitu i tužnu priču punu života; sama Smith definirala ga je kao "stilsku vježbu" u kojoj nastoji ljude "ponovno stvoriti" u jeziku.
Služi se pritom raznim pripovjedačkim tehnikama - preskače iz prvog u treće lice, a tok svijesti izmjenjuje se s filmskim dijalozima i drugim narativnim tehnikama. Sve to u nastojanju da u njega što više ugradi polifonu prirodu suvremenog urbanog života, slijedeći putove četvero stanovnika Londona – Leah, Natalie, Felixa i Nathana.
Smith nas u četiri cjeline romana vodi kroz njihove različite, ali ipak povezane životne priče a ono što im je svima zajedničko je pitanje koje ih progoni, a to je – može li se pobjeći od vlastite prošlosti.
Roman je ove godine nominiran za Women's Prize for Fiction, a kako je autorica otkrila u velikom intervjuu za španjolski list ABC, počela ga je pisati davno, da bi mu se potom nakon puno godina ponovno vratila.
"Tako je sa svim mojim knjigama. Prve stranice ispisujem ponovno i ponovno dok se polako ostatak priče oblikuje u mojoj glavi", kazala je spisateljica, koja trenutno živi u New Yorku gdje predaje kreativno pisanje na New York Universityju.
Kritika je knjigu opisala kao "romansiranu povijesnu kroniku Londona". "Povijest je snažno književno oruđe, a fikcija samo još jedan oblik kronike, mada daleko manje precizna od povijesnih činjenica", kazala je Smith.
Iako se na prvi pogled čini da njezin roman tematizira priče iz novinskih napisa, autorica inspiraciju za svoje priče nikada ne traži u novinama. "Teme mojih priča koincidiraju s onima stvarnih ljudi o kojima se piše u novinama samo zato što su u središtu mojeg interesa ljudi koji nemaju nikakvu moć", objasnila je Smith. Književnici moraju imati tu vrstu osjećajnosti, pronalaziti dovoljno vremena za promišljanje o onome što se događa u svijetu koji ih okružuje, dodala je.
Spisateljica poznata po iznimnoj sposobnosti "verbalnog oslikavanja" života tvrdi kako uopće nije vizualna osoba. "No, kada pišem, priča koja počinje od ideje u mojoj glavi polako se pretvara u sliku. Jedan od najvećih užitaka pisanja je stvoriti snažnu sliku a onda zastati i odmoriti se, pa joj se vratiti i otkriti da je još uvijek tamo, stvarna", kazala je Smith, koja je djelomičnu inspiraciju za ovaj roman našla u komediji "Mjera za mjeru" Williama Shakespearea. Književni su joj uzori još Vladimir Nabokov i Wirginia Wolf.
Golem uspjeh ostvarila je već s debitantskim romanom "Bijeli zubi" (2000.), koji je osvojio brojne nagrade, a list Times uvrstio ga je u popis stotinu najboljih romana na engleskom jeziku od 1923. do 2005. Napisala je još "Sakupljač autograma" (2002.), te "O ljepoti" (2005.), a piše i eseje i kratke priče. Trenutno radi na novoj knjizi temu koje još ne želi otkriti.