Petković u knjizi (408 str.) kroz tri cjeline odgovara na pitanja o tome kako se rat odrazio na razinu nasilja u društvu i javnopolitičke mehanizme koji ga obično nastoje kontrolirati te kako je kasnija promjena poretka moći, povezana s procesom pristupanja euroatlanskim integracijama, utjecala na razinu i tumačenje nasilnih zločina.
Ističe kako knjiga nije etnografska studija o počiniteljima i žrtvama nasilja niti knjiga o fenomenologiji nasilja, već je politologijska analiza o diskursima i politici nasilja te o javnoj politici prema nasilju. "Ona ne govori o izravnim doživljajima, nego ponajprije o političkim okvirima, institucijama, tehnologijama i političkim pričama o nasilju koje za njega stvaraju pozornicu i oblikuju ga", napominje Petković. Ističe da su, ne samo rat i društveno-ekonomski kaos tranzicije, nego politika po sebi i s njom povezani režimi moći na intrigantan način utjecali na razinu nasilja u društvu.
Analizirajući kaznenu politiku u Hrvatskoj od 1990. do 2012., autor navodi kako su drama suverenosti, brutalni rat i mučne vijesti s bojišta u prvoj polovici 90-tih činili vijesti o nasilju u društvu politički nevidljivim. "Masovna pomilovanja i puštanja kriminalaca iz zatvora, političke intervencije u policiju i pravosuđe, nekažnjena politička ubojstva i brojni nasilni zločini bez kazne, istovremeno su značili raspadanje mehanizama disciplinirane moći", smatra Petković. Disciplinirani aparati kaznene politike počeli su se polagano rekonstruirati tek krajem 1990-tih, a nakon rata došlo je i do jačanja mirnodopskog nasilja koje je, uz opširno izvještavanje medija, postalo politički problem. Pri tome su u političku temu odjednom pretvoreni organizirani kriminal te nasilja u školi, obitelji, ulici i nad ženama, navodi Petković.
Krešimir Petković (1982.) docent je na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti i predstojnik Odsjeka za javne politike, menadžment i razvoj Fakulteta. Područje znanstvenog interesa su mu javne politike i politička teorija i član je Hrvatskog politološkog društva.