Poginuli alpinist prevezen je nedavno u Hrvatsku pošto je krajem kolovoza pronađen na mjestu pogibije.
Na posljednjom ispraćaju Nenada Čulića, uz suprugu Ljiljanu i kćer Inge s obitelji, bili su prijatelji i poštovatelji, a lijes s njegovim posmrtnim ostatcima i portret s njegovim likom od kapelice do grobnice nosili su pripadnici Hrvatske gorske službe spašavanja (HGSS).
Opraštajući se od pokojnika, njegov prijatelj iz HGSS-a Branko Bužančić rekao je kako je nastala praznina kad je nestao, a desetljeća, dok ga se se nije pronašlo, pretvarala su očaj u tugu.
Čulićev prijatelj Vinko Maroević rekao je kako će Nenad Čulić konačno biti "položen u rodnu hrvatsku grudu".
"Tvoj pokop donosi nama, tvojim prijateljima, te tvojoj supruzi Ljiljani i kćeri Inge mir", rekao je Maroević i istaknuo Čulićev doprinos splitskom ekpedicionizmu.
Na komemoraciji nakon pokopa u hotelu "Zagreb" pročelnik HGSS-a Vinko Prizmić rekao je kako Čuliću pripadaju velike zasluge za razvoj gorskog spašavanja u Hrvatskoj.
"Ostavio je dubok trag, imao je veliko znanje o alpinizmu te je osvajao stijene koje nitko prije njega nije mogao osvojiti", rekao je Prizmić i dodao da je Čulić bio pojam i personifikacija svega dobroga.
Dvadesetpetogodišnji Nenad Čulić poginuo je s još trojicom hrvatskih alpinista - Antom Bedalovim, Ursom Vrdoljakom i Viktorom Tabakovićem 24. srpnja 1974. u velikom odronu leda pri usponu po smjeru „Križ Ušbe“ na Kavkazu.
Ante Bedalov i Urso Vrdoljak pronađeni su nekoliko dana nakon pogibije, Viktor Tabaković u ljeto 2012., a Nenad Čulić krajem kolovoza ove godine.
Čulić je u to vrijeme bio jedan od najboljih hrvatskih alpinista i gorskih spasilaca, pokretač je hrvatskih ekspedicija u svjetska gorja, a kao gorski spasilac bio je instruktor i pročelnik GSS-a i predsjednik Planinarskog društva "Mosor".