Toga dana (prije bitke kod Lepanta) velika je turska eskadra pod zapovijedanjem Alžirskog potkralja Uluz Alije napala Korčulu. Iako je grad bio pod vlašću Mletaka, knez i plaćena vojska su pobjegli, a Korčulane je za obranu pripremio i uspješno vodio arhiđakon, svećenik Antun Rozanović.
Topovima, od kojih su neki još izloženi na gradskim zidnama, te kamenjem i vrelim uljem otočani su odbili tursku opsadu. Sačuvani Rozanovićev dnevnik govori da se iznenada pojavilo nevrijeme i oštetilo tursko brodovlje, a napadači su zzaštitu pronašli u zaljevu Sveti Nikola, gdje su opustošili ovo predgrađe i dominikanski samostan.
Kad se učinilo da bi Turci uspjeli ući u grad preko ove uvale, snalažljivost obrane potpomognuta još jačim nevremenom zaustavili su turske napadače koji su uz velike gubitke brodova i posade odustali od osvajanja Korčule.
Ova velike pobjeda u Korčuli se smatra jednim od najvećih datuma u povijesti grada, uz vjerovanje da je Gospa uslišila molitve i pomogla obrani. Zahvalnost i štovanje u Korčuli su započeti jutarnjom zavjetnom misom u Gospinoj kapelici, koja je bila izgrađena na spomen obrane grada od Turaka, jer je na tom mjestu Rozanović održao propovijed i hrabrio građane.
Misu je predvodio trenutni zamjenik korčulanskog župnika, isusovac pater Krešimir Djaković iz Sarajeva. Pred sumrak je održana tradicionalna procesija s Gospinom slikom od dominikanske crkve sv. Nikole do središnjeg trga Plokata gdje su gospin kip i slika bili kraće vrijeme izloženi građanima na klanjanje.