U prvom takvom suđenju protiv Gadafijevih dužnosnika, sud u Misrati osudio je Ahmeda Ibrahima na smrtnu kaznu zbog ugrožavanja nacionalne sigurnosti i poticanja na represiju protiv prosvjednika tijekom revolucije 17. veljače 2011. po riječima njegova odvjetnika, kaznu mora potvrditi libijski vrhovni sud.
Ibrahim će prema sudsjoj odluci biti strijeljan. Četvorica optuženika u istom slučaju također su dobila smrtne kazne.
Gadafijev rođak, Ibrahim je obnašao više visokih dužnosti u bivšem režimu, uključujući ministra obrazovanja tijekom 1980-ih i potpredsjednika parlamenta. Bio je također jedan od čelnika Revolucionarnih odbora, okosnice režima.
Bio je u konvoju s Gadafijem kada je on pokušavao pobjeći iz Sirta. Uhićen je zajedno s diktatorom koji je potom ubijen.
Smatran je mozgom režima i posljednja dužnost koju je obnašao bila je ona direktora Centra za istraživanja Zelene knjige, Gadafijeva političkog manifesta.
Žestok protivnik Zapada, organizirao je paljenja engleskih i francuskih knjiga i zabranio podučavanje tih jezika u školama.
Najpoznatija osoba u Libiji koja je suočena sa suđenjem je Gadafijev sin Saif al-Islam. Međunarodni kazneni sud pozvao je Libiju da ga izruči kako bi mu se sudilo za zločine koji mu se pripisuju tijekom ustanka 2011. Libija osporava pravo haškog suda na suđenje Gadafijevu sinu tumačeći to vlastitim sudskim postupkom i argumentom da međunarodni sud nema jurisdikciju jer on treba intervenirati samo ako lokalno pravosuđe nije spremno obaviti taj zadatak.