Misa je služena u crkvi Sv. Ante Padovanskog, a prije toga vijenci su položene i svijeće zapaljene na katoličkom groblju Sultanovićima. Među brojnim izaslanstvima na obilježavanju godišnjice stradanja bugojanskih Hrvata bili su su predstavnici nekoliko stradalničkih udruga iz Hrvatske među kojima i iz udruga Vukovarske majke.
Najveći broj bugojanskih žrtava ubijen je, nestao ili poginuo u srpnju 1993. u ratnom sukobu s pripadnicima Armije BiH.
Nestalim se smatraju 33 osobe hrvatske nacionalnosti, a u ovaj grad se iz progonstva vratio mali broj od oko 16.000 Hrvata kojih je prije rata bilo gotovo jednako kao i Bošnjaka.
"Nakon dvadeset godina u Bugojno se vratio neznatan broj Hrvata. Najveći problem suživota je nepovjerenje i prikrivanje istine za nasilno zatočene i odvedene hrvatske bojovnike, kao i nestale civilne žrtve", priopćeno je tim povodom iz Koordinacije udruga proisteklih iz domovinskog rata HVO-a Bugojno.
Izrazili su nezadovoljstvo što nakon sedam presuda protiv bošnjačkih pripadnika Armije BiH na Sudu BiH nije rasvjetljena sudbina nestalih Hrvata.
"Presuda koja je izrečena uz nagodbu optuženih trebala je polučiti pronalaskom posmrtnih ostataka nestalih branitelja i civila. Nažalost, proces se završio a obitelji nestalih su i dalje u neizvjesnosti. Nagodba je pomogla samo optuženima. Sporost u radu spomenutih institucija dovest će obitelji u situaciju da svi skončaju ovozemaljski život u neizvjesnosti pronalaska svojih najmilijih", priopćeno je iz koordinacije HVO-a Bugojna.
Među nestalima je bilo i 19 najviših vojnih i političkih predstavnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO) koji su zarobljeni te odevedeni u nepoznatom pravcu prije 20 godina iz logora koji se nalazio na gradskom stadionu i bio pod kontrolom Armije RBiH.