Izložba donosi djela Milivoja Bijelića, Borisa Demura, Slavomira Drinkovića, Željka Kipkea, Antuna Maračića, Marijana Molnara, Gorana Petercola, Dubravke Rakoci, Ante Rašića i Damira Sokića, ponajviše nastala 70-tih, 80-tih pa i 90-tih godina prošloga stoljeća, posuđena od samih autora, te iz zagrebačke Moderne Galerije, Muzeja suvremene umjetnosti, Galerije umjetnina u Splitu, Kuće za umjetnost i ljude Lauba, te privatnih kolekcionara.
Ispitujući samu prirodu slike, skulpture i medija uopće, oni su radikalnom redukcijom lišili sliku i skulpturu drugih sadržaja, postavivši u središte golu materiju, a nastala su djela primjer introspektivne umjetničke analitičnosti usmjerene na svođenje umjetnosti na nulti stupanj, na goli predmet lišen svake metaforičke, literarne ili estetske vrijednosti – na banalni predmet koji je posljedica spoja kista, podloge, pristupa i samog čina stvaranja.
Predstavljeni su i Mladen Stilinović, Goran Trbuljak i Dean Jokanović Toumin, koji pripadaju generaciji koja je prethodila a u čijoj se umjetnosti također može iščitati ponešto od tendencija primarne analitičke umjetnosti.
Redukcionističke tendencije dovele su do novog načina čitanja redukcionizma i konceptualnog slikarstva Josipa Vanište, te primarnog slikarstva Marijana Jevšovara, pa su stoga i oni zastupljeni izložbom. Prisutan je i Ivan Kožarić predstavljen s dva novija rada nastala prije nekoliko godina, postavljena uz radove Damira Sokića i Gorana Trbuljaka – spajanjem Kožarićeve "razbijene" slike sa Sokićevom slikom "koja se razlaže" i Trbuljakovom slikom svedenom na igračku, željelo se na djelima novijega datuma pokazati kako se umjetnost druge polovice 70-tih godina doista ogoljela na predmet nultoga značenja i postala stvar lišena svih dodatnih atributa i značenja, te kako se njome moguće poigravati.
Izložba je ostvarena u suradnji s Muzejom suvremene umjetnosti Istre iz Pule i Galerijom umjetnina Split, a ostaje otvorena do 12. srpnja.