"Ukupno gledajući nasljeđe je pozitivno. Bez toga suda Slobodan Milošević bi danas možda bio predsjednik, Radovan Karadžić na vlasti, a Ratko Mladić zapovjednik" kazao je za Hinu u telefonskom razgovoru iz SAD-a Mišetić koji je pred haškim sudom obranio generala Antu Gotovinu od optužbi za zločine počinjene tijekom i nakon Oluje.
Bivši jugoslavenski predsjednik Slobodan Milošević umro je tijekom haškog suđenja za zločine u BiH, Hrvatskoj i na Kosovu, a bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću i bivšem zapovjedniku vojske bosanskih Srba Ratku Mladiću danas se, kao posljednjim haškim bjeguncima, sudi za genocid u BiH.
"Haški je sud prisilio sve strane u bivšoj Jugoslaviji da se suoče sa zločinima na vlastitoj strani", ističe Mišetić.
On kaže kako je za Hrvatsku važno što je haški sud u predmetu "Martić" utvrdio udruženi zločinački pothvat vodstva Srbije koje je imalo aspiracije prema dijelovima teritorija Republike Hrvatske, dok takav pothvat u slučaju Hrvatske nije utvrđen. "S hrvatske strane postojali su zločini, ali oni nisu bili dio udruženog zločinačkog pothvata", kaže Mišetić poručivši da je to "od povijesne važnosti za Hrvatsku".
Nakon što je obranio Gotovinu u Haagu, Mišetić u SAD-u razvija odvjetničku praksu i bavi se nizom predmeta od građanskog do kaznenog prava. Iako je novi profesionalni život zanimljiv pa tako sada brani u jednom predmetu protiv optužbi za otmicu, Mišetić kaže kako nema onog adrenalina koji je obilježio borbu u haškoj sudnici.
Kao upitni dio haške ostavštine Mišetić izdvaja slučaj nekih optuženika koji su prošli s težim kaznama nego što su trebali, a za njega kao pravnika uvijek je bila problematična ideja osnivanja suda s političkim namjerama i ciljevima kao što je doprinos pomirenju.
"Sudovi ne mogu imati takve društvene ciljeve nego se moraju baviti utvrđivanjem odgovornosti osoba", kaže Mišetić i dodaje da je osnivanje takvog pravosudnog tijela ostavilo dilemu radi li se o pravosudnoj instituciji ili instituciji s političkim ciljevima.
Koncept proširenog udruženog zločinačkog pothvata kojeg nije bilo u statutu haškog suda a prvi put se pojavio u predmetu Tadić da bi nakon toga zaživio u gotovo svim predmetima Mišetić ističe kao problematični dio pravnog nasljeđa ICTY-ja.
Taj koncept, a posebno njegov treći oblik, tzv. prošireni zločinački pothvat, kritiziran je u međunarodnoj pravnoj zajednici. Mišetić podsjeća da je koncept odbačen na Stalnom kaznenom sudu (ICC) osnovanom da sudi počiniteljima zločina u svijetu.