Rusija i Sjedinjene Države, koje podržavaju suprotstavljene snage u sirijskom građanskom ratu, nastupile su ovaj tjedan jedinstveno najavom konferencije koja bi trebala pronaći izlaz iz dvogodišnjeg sirijskog sukoba s više od 94.000 mrtvih.
Pozicije ustanika, koji su pod pritiskom da dođu na skup i počnu dijalog s protivnicima, sve su slabije jer optužuju ih za mučenje i kršenje ratnog prava, a politički su razjedinjeni, gotovo razmrvljeni.
Videoisječci džihadista koji strijeljaju pristaše režima te fanatika koji pred kamerama otvara utrobu ubijenog vojnika zadnjih su dana u središtu pozornosti i oporba zbog njih gubi potporu zapadnih zemalja.
Te snimke "slabe argumente sirijske oporbe koja tvrdi da vodi revoluciju protiv diktature", rekao je švedski znanstvenik Aron Lund.
Sirijski sukob, nadalje, sve više postaje sektaški i međuvjerski, o čemu svjedoči pokolj 3. svibnja nad 145 osoba u sunitskoj četvrti Banias, za što je oporba optužila alavite, manjinu iz koje je i predsjednik Asad.
Oporba je pak pod pritiskom da prihvati političko rješenje i da marginalizira islamističku struju u svojim redovima, kaže Ziad Majed, profesor političkih znanosti na Američkom sveučilištu u Parizu.
Rusija, koja podupire Asadov režim i isporučuje mu oružje, a s druge strane Sjedinjene Države koje su uz oporbu, zajedno su zatražile potporu za konferenciju o Siriji u Ženevi. Skup bi se trebao temeljiti na zaključcima od prije godinu dana kada je zatražen prekid sukoba i demokratska tranzicija.
No oporba će u Ženevu morati ići "bez jasnih jamstava" da će se Asad povući vlasti, kaže Salman Shaikh, direktor instituta Brooking u Dohi.
Asad je više puta isticao da se ne kani povući prije nego što mu istekne mandat 2014., a oporba pregovore uvjetuje njegovim odlaskom.
Asadove snage nižu zadnjih dana uspjehe potpomognute stotinama boraca koje im je poslao libanonski šijitski pokret Hezbollah, dok je na sjeveru, koji je velikim dijelom u rukama ustanika, stanje zamrznuto.
Blizak šijitima, alavit Asad osim potpore iz Moskve ima i potporu šijitskog Irana.
No, unatoč sadašnjim prednostima "nemoguće je reći da je Asadov režim ostvario stratešku prednost i presudnu pobjedu na terenu. Do toga je još daleko", drži Shaikh.