S obzirom da se recesija u eurozoni produbljuje, pri čemu je stopa nezaposlenosti dosegnula rekordne razine, analitičari očekuju da će čelnici ECB-a na današnjoj sjednici smanjiti ključnu kamatu za 0,25 postotnih bodova, na rekordno niskih 0,50 posto.
Jučer su, pak, čelnici američke središnje banke poručili da će nastaviti provoditi programe kupnje državnih i hipotekarnih obveznica dosadašnjim tempom, za 85 milijardi dolara mjesečno, a ako bude potrebno, možda će ih i povećati.
To predstavlja nastavak vođenja neuobičajeno agresivne monetarne politike, koja traje od kraja 2008. godine, kada je Fed prvo smanjio ključne kamate praktično na nulu, najnižu razinu u povijesti, a potom uveo dotad neviđenu praksu kupovanja državnih i hipotekarnih obveznica.
„Mnoge od najrazvijenijih zemalja više nemaju mogućnosti, ni prostora provoditi anti-cikličku fiskalnu politiku, kao što je to bio slučaj 2009. godine. Stoga je na monetarne vlasti stavljena većina tereta izlaska iz krize, što je zahtijevalo i uvođenje novih neuobičajenih mjera monetarne politike, koje su donedavno bile teško zamislive“, kaže Zdeslav Šantić, glavni ekonomist Splitske banke.
Kako bi izazvao pad dugoročnih kamata te tako potaknuo potrošnju i rast gospodarstva, Fed je dosad u tri kruga tog tzv. kvantitativnog popuštanja monetarne politike kupio obveznice u vrijednosti od 2.500 milijardi dolara, tiskajući i ubrizgavajući na taj način svjež, jeftin novac na financijska tržišta.
Rekordno niske kamate i povećana likvidnost, koju ubrizgavaju središnje banke, potiču rast cijena dionica i druge imovine. Zahvaljujući tome, na Wall Streetu su početkom ovoga tjedna cijene dionica dosegnule najviše razine u povijesti, a snažno rastu i drugi najvažniji burzovni indeksi u svijetu.
„Visoka likvidnost povoljno se odražava na kretanja na financijskim tržištima, no postoji naravno i opasnost od stvaranja 'novih balona' na tržištima. Ne treba zaboraviti da se jedan od uzroka financijske krize 2009. godine krije upravo u razdoblju (ne)opravdano niskih kamata, što je uz nedovoljno regulaciju dijela tržišta u SAD-u, dovelo do 'pucanja balona'“, kaže Šantić.
Fiskalna prilagodba usporava rast američkog BDP-a
Unatoč tako agresivnom labavljenju monetarne politike Feda, američko gospodarstvo poraslo je u prvom ovogodišnjem tromjesečju 2,5 posto, manje od očekivanja. Djelomice zbog toga što su početkom godine američke vlasti povećale poreze i smanjile proračunske rashode.
„Istina, SAD je nekad imao više stope rasta. Fiskalna konsolidacija, koja konačno počinje jer se privatni i državni sektor trebaju razdužiti, negativno će utjecati na ovogodišnje stope rasta, posebice u trećem kvartalu. S druge strane, Fed ne radi monetarnu ekspanziju samo zbog poticanja domaće potražnje, već i zbog 'valutnih ratova', odnosno dodatnim tiskanjem dolara pokušavaju oslabiti njegov tečaj kako bi izvoz učinili konkurentnijim“, kaže Hrvoje Stojić, voditelj odjela Ekonomskih istraživanja Hypo Alpe Adria banke.
I dok je SAD izbjegao kritike zbog toga, Japanu to nije uspjelo. Zbog oštrog pada tečaja japanskog jena, nakon agresivnog labavljenja monetarne politike, Njemačka i neke druge članice eurozone oštro su napale Tokijo da nastoji oslabiti svoju valutu kako bi povećao konkurentnost proizvoda svojih izvoznika na svjetskom tržištu.
„U posljednje vrijeme evidentna je povećana volatilnost u trgovanja najznačajnijim svjetskim valutama, a problem 'valutnog rata', odnosno značajnijih oscilacija valuta, postaje sve izraženiji“, kaže Šantić.
Ako ECB danas smanji kamate, kao što se očekuje, to bi izazvalo slabljenje eura, što bi pozitivno utjecalo na izvoz europskih kompanija. No, analitičari smatraju da to nije dovoljno da bi se eurozona izvukla iz recesije.
ECB manje efikasan od Feda?
U jeku dužničke krize ECB je europskim bankama nudio vrlo jeftine kredite na tri godine, pa i otkupljivao obveznice prezaduženih članica eurozone kako bi smanjio cijenu njihovog zaduživanja. To je ublažilo dužničku krizu, no nije potaknulo rast gospodarstva.
„Dužnička kriza u eurozoni, koja je kasnije eskalirala u sveobuhvatnu političku i društvenu krizu, potvrdila je da stupanj fiskalne i političke integracije u eurozoni nije na razini koja bi jamčila dugoročnu stabilnost europske monetarne unije. U nemogućnosti donošenja brzih i efikasnih odluka političara, teret 'olakšanja situacije' je uglavnom prebačen na ECB“, objašnjava Šantić.
Proizlazi da monetarna politika ECB-a nije tako efikasna kao Fedova.
„Možda najvažniji razlog zbog čega je monetarna vlast manje 'efikasna' u eurozoni nego u SAD-u leži u činjenici da je gospodarstvo eurozone manje homogeno od američkog. Također, neke mjere koje su dogovorene krajem prošle godine još uvijek nisu zaživjele u stvarnosti, barem ne u potpunosti zbog razlika u stajalištima između središnje i periferne eurozone. Kriza u eurozoni danas je dominantno politički problem i na tim razinama treba tražiti dugoročno održiva rješenja“, kaže Šantić.
No, agresivnija monetarna politika Feda nosi sa sobom i veće rizike, u prvom redu od razbuđivanja inflacije.
„Oduvijek je Fed vodio ekspanzivniju monetarnu politiku od njemačke središnje banke i ECB-a. No, to bi u razdobljima po izlasku iz krize rezultiralo većom inflacijom, a tko ima veću inflaciju kasnije je manje konkurentan. To je vrlo važna činjenica jer ovo što vidimo rekordni su monetarni stimulansi, pa će povlačenje tog monetarnog stimulansa biti pravi izazov“, kaže Stojić.
Međutim, to se na duže staze može pokazati lošim.
„Povijesno gledano, pokazalo se da tijekom krize SAD prolaze bolje od eurozone, no kad prođe recesija, Njemačka i EU nadmaše po gospodarskoj izvedbi SAD i ostala gospodarstva koja su se bavila tiskanjem novca, i to zbog kasnijeg jačanja inflacije i posljedično smanjivanja konkurentnosti“, kaže Stojić.
ECB zapravo vodi bitno manje labavu monetarnu politiku od Feda i Bank of Japan, pa nema tako velikog monetarnog stimulansa kao u SAD i Japanu. No, osim smanjenja kamata, postoje i druga oružja kojima bi ECB mogao potaknuti rast gospodarstva eurozone.
„ECB bi mogao početi raditi ono što čini i Fed, dakle baciti se na reotkup duga, olabaviti politiku kolaterala te izravnije kreditirati gospodarstvo, kao i olabaviti pravila za kreditiranje srednjih i malih tvrtki. No, sumnjam da će ECB krenuti u smjeru korištenja Fedovih mehanizama, jer prevladava mišljenje da se stvari trebaju rješavati strukturnim reformama i mjerama štednje“, zaključuje Stojić.
Najveća svjetska gospodarstva pred velikim su izazovima. No, ne može se računati da će samo plasman svježeg, jeftinog novca biti dovoljan poticaj gospodarstvima, već su nužni i vjerodostojni planovi postupnog smanjenja proračuna te strukturne reforme kako bi gospodarstva postala produktivnija, poručio je nedavno Međunarodni monetarni fond i smanjio procjene rasta većine najvećih svjetskih gospodarstava.
Prema najnovijim prognozama, MMF je smanjio procjenu rasta globalnog gospodarstva u ovoj godini s 3,5 na 3,3 posto.
Pritom je procjenu rasta američkog gospodarstva, najvećeg u svijetu, snizio s 2 na 1,9 posto, dok u eurozoni očekuje produbljivanje recesije, pa je procjenu ovogodišnjeg pada povećao s 0,2 na 0,3 posto.