Knjigu (496 str.) su predstavili glavni urednik nakladničke kuće "Fraktura" Seid Serdarević te urednik hrvatskog izdanja knjige Vuk Perišić.
Istaknuvši kako je Aly jedan od najcjenjenijih povjesničara Trećega Reicha i Holokausta, Serdarević je istaknuo da autor u njoj odgovara na pitanja kako je Hitler uspijevao da ga Nijemci vole i obožavaju dugi niz godina te na koji način je Hitler dolazio do novca. Uz to, vrlo važnim pitanjem smatra kako to vrijeme utječe na današnji svijet i krizu u kojoj živimo, odnosno u kontekstu vječne potrage za ravnotežom između državnoga intervencionizma i slobodnoga tržišta.
Ocjenjujući da ovom knjigom Aly razbija raširene predrasude o nacizmu, Perišić je kazao da se vladavina Trećeg Reicha nad njemačkom nacijom temeljila na potpori naroda, a ne na strahu. "Ta potpora nije se temeljila samo na Goebbelsovoj propagandi, već i na socijalnoj politici", kazao je dodavši da su nacisti fiskalnom politikom nastojali održavati sve viši standard njemačkih radnika i seljaka, kako bi imali njihovu potporu.
Ističući kako je historiografija zanemarila financijsku politiku nacizma, Perišić je kazao da su nacisti krali uz pomoć fiskalnog sustava. "Počeli su krasti odmah, već 1933. godine, a prvi budžet Trećeg Reicha za 1934. godinu bio je državna tajna i takav je ostao tijekom svih ratnih godina", napomenuo je. Uz to, javni troškovi Trećeg Reicha 1934. godine porasli su 300 posto (jer je trebalo financirati naoružanje, gradnju autocesta, socijalnu politiku i sl.), a kako tog novca nije bilo, Njemačka je bankrotirala u jesen 1938. godine. U isto vrijeme došlo je do aneksije Sudeta i Kristalne noći, što nisu samo pothvati kojima je Treći Reich provodio svoju antisemitsku, genocidnu i osvajačku politiku, već je njima pokrivao i državne financije, kazao je Perišić napomenuvši kako rat za Njemačku nije bio samo trošak, već dobitak.
"Manjak novca nadoknađivao se kroz pljačku okupiranih zemalja", rekao je napomenuvši kako su nacisti u okupiranim, ali i satelitskim državama (NDH, Mađarska i druge) sustavno poticali inflaciju.
Ističući kako Aly u knjizi detaljno analizira pljačku židovske imovine, Perišić je kazao da je početkom Holokausta (1942.) cjelokupna imovina svih Židova bila popisana, svu je preuzela država i prodavala na dražbi. Kako je rekao, NDH je od eksproprijacije židovske imovine namaknula 1,25 milijardi tadašnjih kuna, čime je pokrila svoj proračunski deficit za 1943. godinu. "To je, samo od židovske imovine na području NDH, današnjih 6,25 milijardi eura", rekao je Perišić.