"To je cilj koji se lako može ostvariti ako postoji politička volja", izjavio je Rasmussen u Sarajevu gdje je boravio u radnom posjetu, sastavši se s najvišim bosanskohercegovačkim dužnosnicima.
Odbijajući mogućnost da NATO vrši pritisak na političare u BiH, Rasmussen je podsjetio kako su oni sami prije više od godinu dana postigli dogovor o rješavanju statusa imovine koja je potrebna oružanim snagama BiH, no od praktične provedbe toga dogovora do danas nije bilo ništa.
"Vojarne, vježbališta, zračne luke i slični objekti potrebni oružanim snagama moraju biti uknjiženi kao vlasništvo države BiH", pojasnio je Rasmussen stajališta NATO-a, dodajući kako o tome ovisi hoće li i kada biti aktiviran Akcijski plan za članstvo BiH u NATO-u (MAP).
"Spremni amo aktivirati MAP čim BiH rješi status nepokretne vojne imovine", kazao je glavni tajnik NATO-a, dodajući kako je to istodobno test koji će pkkazati je li BiH u stanju djelovati kao jedinstvena država.
Predsjednik predsjedništva BiH Nebojša Radmanović kazao je kako je državni vrh davno uradio svoj dio posla, odredivši 63 objekta koji se mogu uknjižiti na oružane snage BiH, no ostali politički čelnici nisu se suglasili kako to provesti.
Vlasti Republike Srpske inzistiraju da se ovo pitanje rješi "u paketu" zajedno s raspodjelom među entitetima sve ostale imovine koja je nekada bila vlasništvo SR BiH.
Radmanović je u četvrtak kazao kako je BiH u međuvremenu spremna nastaviti sudjelovati u mirovnim operacijama NATO-a diljem svijeta.
"Želja nam je nastaviti i naše sudjelovanje u misiji u Afganistanu", kazao je Radmanović.
Istodobno je međutim upozorio kako bi savez trebao uzeti u obzir i "rastući skepticizam prema NATO-u u Republici Srpskoj" .
Time je aludirao na stajališta vlasti tako i oporbe u tome entitetu da BiH ne bi trebala postati punopravnom članicom NATO-a ukoliko se na taj korak ne bi odlučila i Srbija.
Rasmussen nije posebice komentirao tu činjenicu, no istaknuo je kako BiH od članstva u NATO-u može imati samo koristi jer će država time postati sigurnija što će istodobno biti poticaj gospodarstvu i inozemnim investicijama kako je to bio slučaj u zemljama središnje Europe koje su postale članice NATO-a u posljednjm velikom valu njegova proširenja.