"Simatović nije počinio nijedan zločin i nije pomogao da se ijedan zločin počini... postoje svi razlozi da ovo vijeće donese oslobađajuću presudu", rekao je u završnim riječima pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju njegov branitelj Vladimir Petrović.
"Sve što je činio bilo je u skladu s pravilima službe", zaključio je.
"Tužiteljstvo nije dokazalo izvan razumne sumnje sudjelovanje Franka Simatovića u udruženom zločinačkom pothvatu u Hrvatskoj", rekao je njegov drugi branitelj Mihajlo Bakrač.
Simatovićevi odvjetnici tvrdili su da su tužitelji preuveličavali dokaze o njegovoj krivnji i tumačili ih izvan konteksta te tvrdili da on nije imao veze ni s jedinicama koje su počinile zločine niti sa samim zločinima.
Haško tužiteljstvo, koje je za Simatovića zatražilo kaznu doživotnog zatvora, tereti ga za ubojstva, deportacije i progon tisuća nesrba tijekom gotovo pet godina s velikih područja Hrvatske i BiH. Te zločine počinile su, po optužnici, u Hrvatskoj i BiH jedinice SDB-a, odnosno postrojbe i paravojne formacije koje je stvorila SDB ili je pomogla njihovu stvaranju. Među tim jedinicama su i "crvene beretke", "škorpioni", "tigrovi" Željka Ražnatovića Arkana, "knindže", pripadnici Martićeve policije, kao i milicija tzv. SAO Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema.
Simatovića se tereti da je sudjelovao u formiranju paravojnih "crvenih beretki" u logoru za obuku u Golubiću kraj Knina. Ta jedinica u srpnju 1991. prognala je Hrvate iz sela Lovinca, a u akciji je sudjelovao i sam Simatović.
On je kasnije osnivao logore za obuku paravojske širom Hrvatske i BiH, što je i sam potvrdio u govoru na proslavi godišnjice specijalaca 1996. Taj ključni tužiteljski dokaz Simatovićeve krivnje obrana je označila preuveličanim hvalospjevom specijalcima.
Tužiteljstvo tvrdi da su zločini u Hrvatskoj i BiH počinjeni u okviru udruženog zločinačkog pothvata.
Simatović je optužen zajedno sa šefom SDB-a Jovicom Stanišićem za kojeg je tužiteljstvo također zatražilo kaznu doživotnog zatvora.