No, možete ostati mirni, agonija će biti duga. "Teorija o trenutačnom smaku svijeta koji bi uzrokovao ma koji razlog je apsurdna", tvrdi David Morrison, znanstvenik u NASA-i i specijalist za život u svemiru.
"Zemlja postoji već četiri milijarde godina i još će ih mnogo proći prije nego što Sunce naš planet učini nenastanjivim", dodaje taj stručnjak koji se grozi priče o kraju svijeta 21. prosinca 2012.
Za pet milijardi godina Sunce će se pretvoriti u "golemu crvenu kuglu", no do tog će trenutka njegova sve veća toplina već prouzročiti potpuno isparavanje oceana i nestanak zemljine atmosfere. Sunce će se potom hladiti sve do potpunog gašenja, ali nas to više doista ne bi trebalo brinuti...
"A sve do tada nema nijedne poznate astronomske ili geološke prijetnje koja bi mogla uništiti Zemlju", naglašava Morrison.
No, bi li prijetnja ipak mogla stići s neba?
Neki visokobudžetni hollywoodski filmovi bave se mogućnošću da iz svemira dojuri golemi asteroid i udari u Zemlju. Takvu je katastrofu, udar meteora promjera 10-15 kilometara na područje današnjeg poluotoka Yucatana u Meksiku, naš planet preživio prije nekih 65 milijuna godina, ali je vjerojatna posljedica bila izumiranje dinosaura.
Takav je scenario vrlo malo vjerojatan, uvjeravaju stručnjaci iz NASA-e koji na dnevnoj bazi pomno proučavaju nebo kako nam ne bi palo na glavu.
"Već smo utvrdili da kratkoročno ne postoji prijetnja od tako velikih asteroida kao što je bio onaj koji je ubio dinosaure" koji bi se sudario sa Zemljom, tumači NASA, podsjećajući i na činjenicu da ako i jest asteroid bio uzrok izumiranja dinosaura, njegov udar nije uništio ni izbliza sve oblike života, pa bi i čovjek imao pristojne šanse preživjeti neku takvu kataklizmu.
No možda bi i teže posljedice po čovječanstvo imalo izbijanje pandemije mutirajućeg virusa, nalik na prijenosnika ptičje gripe H5N1.
No "ni iznimno teška pandemija ne može dovesti do smaka svijeta", ustvrdio je virolog s Pasteurovog instituta Jean-Claude Manuguerra u članku posvećenom smaku svijeta koji je objavio u časopisu Sciences&Vie.
"Raznolikost imunih sustava tolika je da uvijek najmanje 1 posto stanovništva bude prirodno otporno na zarazu", napisao je.
Unatoč činjenici da je Hladni rat završio, mnogima zamisao kataklizmičkog nuklearnog rata nije nevjerojatna, a broj izravnih šrtava takvog sukoba oviso bi o njegovim razmjerima.
No i neki regionalni konflikt - kao, npr., u slučaju da Indija i Pakistan dođu na "briljantnu" ideju da razmijene nekoliko stotina nuklearnih bombi - bio bi dostatan za stvaranje "nuklearne zime", efekta koji bi imao teške posljedice po cijeli planet. Dim i prašina gotopvo bi u potpunosti onemogućile dolazak sunčeve svjetlosti do Zemlje, uvelike bi se smanjile padaline i snažno bi pale temperature zraka, što bi onemogućilo ikakvo obrađivanje zemlje, a to bi posljedično izazvalo opću glad.
Mnoge znanstvenike ipak najviše brine nešto drugo - neizbježne klimatske promjene i opći porast temperature u konačnici bi ljudski rod najprije mogli stajati glave jer nije riječ o pustim teorijama,
Popratne prirodne nepogode kojima svjedočimo proteklih godina - suša, poplave, strašne oluje i druge prirodne katastrofe - bit će sve češće i sve snažnije, a temperatura će na cijelom svijetu, ovisno o raznim scenarijima, do 2100. porasti za 2, 4 ili čak 5,4 stupnjeva Celzija.
A to bi moglo biti i više nego dovoljno za kolektivno samoubojstvo ljudskog roda udisanjem stakleničkih plinova. Odgovor će ubrzo dati termometar.