Podsjetivši na izreku kako je rat nastavak politike drugim sredstvima, što se vidjelo i u slučaju Vukovara, Manolić je napomenuo kako je cilj predsjednika Franje Tuđmana i HDZ-a bio stvaranje suverene hrvatske države.
Istaknuo je kako su se tom cilju protivili mnogi unutar Jugoslavije, ali i Europe te svijeta. „Prigovori kako nismo dali dovoljno vojnih snaga za Vukovar i Podunavlje nisu opravdani“, rekao je dodavši kako nikakve mućke u politici nije bilo.
Podsjetio je kako je vlast zbog pisma kojim se tražila ostavka predsjednika države, Vlade i Sabora utemeljila komisiju koja je trebala ispitati pozadinu pisma, u kojem su bili zahtjevi sukladni neprijateljskom traženju.
Manolić smatra kako bez obzira na različata stajališta sudionika u stvaranju i obrani hrvatske države, Hrvatska više nije mogla dati Vukovaru nego što je dala. „Da smo svu vojsku usredotočili na vukovarsko područje uništili bi nas“, rekao je dodavši kako je to i bio cilj JNA.
Vekić također smatra kako zbog odnosa snaga Hrvatska, koja se branila na bojišnici dugoj 1200 km nije više mogla dati Vukovaru. „Danas se onima koji su branili Hrvatsku sudi na domaćim sudovima“, rekao je ustvrdivši kako se Merčepu sudi zato što je spriječio prodor četnika i JNA od Pakraca prema Zagrebu, a Mihajlu Hrastovu samo zato što je po naredbi u Karlovcu branio Hrvatsku.
Brigadir Borković smatra kako se Vukovaru moglo više pomoći te ističe kako je nepravodbno provedena mobiliozacija u susjednim mjestima oko Vukovara.
Upitao je i zašto se oružje dijelilo po stranačkom ključu te zašto su tenkovi proizvedeni u Đuri Đakoviću prodani u inozemstvo? „Političko vodstvo nije dobro organiziralo obranu zemlje“, rekao je dodavši kako su organizatore obrane nakon pada Vukovara proglasili izdajnicima.
Tribinu su organizirali Odjel za politologiju Matice hrvatske i Udruga građana Istina.