O knjizi su govorili povjesničar Zdravko Dizdar, predsjednik Hrvatskog žrtvoslovnog društva Zvonimir Šeparović i autor Ivan Jurić, a dijelove iz knjige čitao je dramski umjetnik Tomislav Martić.
Dizdar je istaknuo kako je Jurić ponekad prvi progovarao i obrađivao teme koje su bile poticaj drugim istraživačima te ocijenio kako je autor najplodniji zavičajni pisac u Hrvatskoj.
Podsjetio je kako u ovoj knjizi obradio obračun komunističke vlasti s križarima, svećenicima Katoličke crkve i vjernicima te članovima i pristašama Hrvatske seljačke stranke.
Po Šeparovićevim riječima Jurić u svojoj knjizi nikoga ne stavlja na optuženičku klupu nego historiografski istražuje komunističke zločine i represiju nad hrvatskim narodom u razdoblju od rata pa sve do 1990. „Knjiga je pisana s osjećajem žalosti u kojoj autor propituje zašto su se dogodili zločini u tako velikim razmjerima“, dodao je Šeparović
Napomenuo je kako su u knjizi obrađeni progoni poslije 1971. te zatvaranje Matice hrvatske i premještanje spomenika Stjepanu Radiću.
Knjiga je podijeljena na deset poglavlja u kojima autor donosi popis strijeljanih civilnih osoba, obrađuje sustav uhićenja i strijeljanja, stradanje zarobljenih pripadnika oružanih snaga NDH, izjave naredbodavaca, borbu s križarskim skupinama, stradanje katoličkih svećenika, organizaciju i stradanje u logorima, stradanje HSS-a, represiju nad učenicima Gimnazije Metković te političko i sigurnosno stanje u općini Metković 1975. i 1979. Na kraju knjige objavljeni su dokumentarni prilozi te izvori i literatura.
Knjigu je objavio zagrebački nakladnik Hrvatsko žrtvoslovno društvo.
Ivan Jurić je rođen 1932. u Momićima kod Metkovića. Autor je više knjiga, među kojima i knjige „Donje Poneretavlje između dva svjetska rata (1918.-1941.).