Libanonski ustav poimence ne pobraja te zajednice, ali u članku 9 stoji da je "sloboda savjesti apsolutna" i da "država poštuje sve vjeroispovijesti, jamči i štiti slobodu ispovijedanja vjere uz uvjet da se time ne šteti javnome redu".
Službeno postoji 13 kršćanskih zajednica, četiri muslimanske zajednice te židovi, navodi Youssef Chahid Doueihi, libanonski znanstvenik koji djeluje u Maronitskoj svjetskoj zakladi. Maroniti su katolici s istočnim liturgijskim obredom pod jurisdikcijom rimskog Pape.
Zbog političkih razloga popisa stanovništva nije bilo od 1932., u doba francuske uprave nad Libanonom i zato je znanstvenik analizu proveo na temelju podataka o bračnom statusu.
Među 4,6 milijuna Libanonaca kršćana je 34,9, a muslimana 64,64 posto. Ostalih 0,4 posto su židovi (njih 5.490) te članovi nepriznatih vjeroispovijesti kao što su budisti i baha'i (monoteistička vjera iz Perzije).
Broj kršćana u Libanonu padao je za 1 posto svake četiri godine od posljednjeg popisa stanovništva.
U Libanonu živi podjednak broj sunitskih i šijitskih muslimana, oko 29 posto. Nekih 5,4 posto su druzi, a to su muslimani koji ne poštuju pet stupova islama, ne prakticiraju višeženstvo i većina ih muslimana ne priznaje kao islamsku zajednicu. Alaviti, bliski šijitima čine 0,82 posto stanovnika Libanona.
Znanstvenik u analizu nije uključio palestinske izbjeglice kojih je prema UN-ovim podacima 280.000.
Prema nepisanu sporazumu iz 1943., predsjednik Libanona uvijek je maronit, premijer sunit, a predsjednik paralmenta šijit. Vojni zapovjednik maronit je po tradiciji, a zapovjednik združenog stožera druz.
Iako su muslimani brojniji, jednakost kršćana i muslimana poštuje se u raspodjeli zastupničkih mjesta u parlamentu te na državničkim dužnostima.
Država prepušta vjerskoj hijerarhiji upravu nad brakom, razvodom i rođenju djece. Tako katolici u načelu ne odobravaju razvod, a djevojke iz sunitskih obitelji naslijeđuju samo polovica onoga što naslijeđuju njihova braća. Kako bi zaobišli zakon, katolici se preobrate na pravoslavnu vjeru, a suniti, ako imaju samo kćeri, preobrate se u šijite kako bi ravnopravno podijelili nasljedstvo.
Civilni brak ne može se sklopiti na libanonskome tlu, no vlasti ga priznaju. Djeca vjeroispovijest dobivaju po ocu.
Vjeroispovijest se više ne upisuje u osobnu kartu Libanonaca, što je posljedica krvavog građanskog rata u kojem se ubijalo po vjerskoj osnovi. No iz imena i prezimena lako je zaključiti kojoj vjerskoj zajednici pojedinac pripada.
Youssef Chahid Doueihi prikupio je sljedeće podatke.
KRŠĆANI: oko 1.598.000
Maroniti (19,24 posto), grkopravoslavci (6,18 posto), grkokatolici (4,46 posto), armenski pravoslavci (2,29 posto), armenski katolici (0,51 posto), protestanti (0,47 posto), vjernici Sirijske pravoslavne crkve (0,45%) te Sirijske katoličke crkve (0,28 posto) i druge skupine 1,17 posto.
MUSULIMANI: oko 2.954.700
Suniti (29,2 posto), šijiti (29,1%), druzi (5,4 posto), alaviti (0,82 posto.
DRUGI:
Židovi, baha'i, Jehovini svjedoci, budisti čine ukupno 0,4 posto.