Značenje tog pitanja pojačava i to što su Tadićevi kritičari i oponenti, a prije svega Nikolić, tijekom predizborne kampanje prozivali Tadića za kršenje ustava jer je tijekom protekla dva mandata istodobno bio i predsjednik države i predsjednik DS-a, te da je zahvaljujući tome imao velik utjecaj na vladu i da se za sve pitao on, a ne premijer Mirko Cvetković, kojega je na to mjesto postavio DS.
Ustav Srbije predviđa da je u nadležnosti srbijanskog predsjednika predstavljanje države u zemlji i inozemstvu, proglašavanje zakona, predlaganje parlamentu kandidata za premijera, predlaganje nositelja funkcija, postavljanje i opoziv veleposlanika, primanje akreditivnih i opozivnih pisma diplomatskih predstavnika te odlučivanje o pomilovanjima i odlikovanjima.
Novoizabrani srbijanski predsjednik Tomislav Nikolić u nedjelju navečer je podsjetio kako je tijekom kampanje kuvertirao ostavku na dužnost predsjednika Srpske napredne stranke (SNS), nastale potkraj listopada 2008. od nekadašnjih članova Srpske radikalne stranke (SRS) koji su stali uz bivšeg zamjenika predsjednika SRS-a Nikolića nakon njegova sukoba s čelnikom radikala Vojislavom Šešeljem.
Glavne poruke koje je Nikolić slao u izbornoj kampanji odnosile su se na zapošljavanje, borbu protiv siromaštva i borbu protiv kriminala i korupcije, dok je u odnosu na Kosovo zastupao načelno stajalište da je odricanje od Kosova za Srbiju neprihvatljivo ukoliko bi to bio uvjet za ulazak u EU, no nije predlagao nikakve konkretnije poteze s tim u vezi.
Nikolićevi politički protivnici često su mu zamjerali nedosljednost u političkim stajalištima i nedovoljno jasna stajališta o odnosu prema EU i Kosovu. Među njima su se posebno isticali Šešeljevi radikali, koji Nikolića smatraju izdajnikom te su upozoravali kako je on ''izdao Šešelja'' pa će ''izdati i Srbiju''.
Iz Lige socijaldemokrata Vojvodine (LSV) Nenada Čanka podsjećali su kako je zbog ''patriotskih zasluga'' Vojislav Šešelj 13. svibnja 1993. Nikolića imenovao četničkim vojvodom te da je ''toga dana, na Romaniji, današnji 'europejac' Tomislav Nikolić ponosno stajao u stroju s još nekolicinom 'zaslužnih' u maskirnim odorama''.
Podsjećajući kako društvo u kojem se tada nalazio Nikolić nikako nije bilo akademsko, a kamoli bilo naklonjeno europskim vrijednostima i ''čistih ruku'', iz LSV-a su isticali da ''ovako visoka titula današnjeg 'mastera' i borca za promjene ne čudi kada se uzme u obzir da je Nikolić po vlastitu priznanju dva puta organizirao odlaske dobrovoljaca na ratišta''.
Mediji su također podsjećali na neslužbenu informaciju da je Nikolić potkraj 1991. i početkom 1992. godine bio dobrovoljac na hrvatskom ratištu te da se oko te teme sporio s predsjednicom nevladine udruge Fond za humanitarno pravo Natašom Kandić.
Podsjećalo se i na Nikolićeve izjave tijekom prethodnih kampanja 2004. i 2008. godine, kada je, kao kandidat Srpske radikalne stranke, u drugom krugu izgubio od Tadića, a u kojima je, između ostalog, prvo govorio kako je, bude li potrebno, spreman Kosovo braniti i oružjem, a potom u izbornoj kampanji govorio da se ne zalaže za rat već za mir.
Kada je riječ o njegovu odnosu prema Hrvatskoj, u medijima se podsjećalo kako su Nikolić i Šešelj najveću slavu stekli početkom devedesetih na ideji takozvane Velike Srbije na granicama ''Karlovac-Karlobag-Virovitica'', te da se Nikolić, kao predsjednički kandidat radikala uoči izbora 2008. godine, javno odrekao te ideje.
Jedna od tema isticanih tijekom ove kampanje bila je i obrazovanost kandidata, posebice nakon što je u javnosti postavljeno pitanje regularnosti Nikolićeva visokog obrazovanja stečenog na privatnim fakultetima u Novom Sadu. Na to su iz SNS-a odgovorili pokazavši Nikolićevu diplomu ''master ekonomista'', zasluženu polovicom 2011. godine, kao i diplomu "diplomiranog menadžera'', zasluženu 2006. godine.
Iz Nikolićeva životopisa, objavljenog na službenom portalu SNS-a, ostaje nepoznato govori li koji jezik osim srpskog, a u srbijanskoj javnosti pamti se i njegov rad na mjestu tehničkog direktora Javnog komunalnog poduzeća u Kragujevcu odakle ga prati nadimak ''Toma grobar'', jer se na tom poslu morao, između ostalog, brinuti i o kragujevačkim grobljima.