Po riječima Branka Vukšića (Hrvatski laburisti) izvješće Agencije može dobiti „prolaznu ocjenu“ jer probleme ne gura pod tepih.
Glavna boljka Zakona o pravu na pristup informacijama je njegova neusklađenost sa Zakonom o tajnosti podataka, rekao je Vukšić dodavši kako u Hrvatskoj ne postoji politička volja da se donese bolji Zakon o o pravu na pristup informacijama i da se institucije otvore javnosti.
U izvješću se, rekao je, ne progovara o sankcijama onima koji svjesno krše zakon. „Što je sa 'šerifima' koji na svaku dubiozu udaraju pečat - Tajno“, zapitao se Vukšić.
„Hrvatska je još uvijek tajno društvo koje skriva informacije pred građanima“, ustvrdio je Vukšić dodajući kako su po otvorenosti za informacije najpristupačniji Rijeka, Samobor i Labin.
Boro Grubišić (HDSSB) rekao je kako i unatoč dobroj namjeri predlagatelja zakona, kada je riječ o otvorenosti, „ne ide sve onako kako bi se htjelo“.
Naglasio je i kako velik broj tijela javne vlasti objavljuje informacije na internetu, no dodao je i kako dobar dio hrvatskih građana ne konzumira informacije sa interneta.
Jedan od autora Zakona o pravu na pristup informacijama Josip Kregar (SDP) poručio je kako zakon ne daje pravo građanima na informacije već „nalaže dužnost otvorenosti, što je obilježje dobre vlasti“.
Podsjetio je i kako je u nekoliko navrata već provedeno istraživanje o primjeni tog zakona, a rezultati su ukazali na nezadovoljstvo građana zbog mentaliteta i kulture tajnosti koji im onemogućava da dobiju podatke koji ih zanimaju.
Boris Blažeković (HNS) je upozorio kako su sve informacije tijela javne vlasti javno dobro te svima trebaju biti dostupne, dok se ograničenja trebaju stavljati samo u iznimnim slučajevima.
Izvješće je pokazalo kako neka tijela javne vlasti još nisu spremna na provedbu Zakona, a tek je manje od 50 posto tijela javne vlasti ispunilo obveze dostavljanja izvješća agenciji, naglasio je.
Ocijenio je i kako bi bilo potrebno dodatno kadrovski ekipirati agenciju. „Očito da su samo tri zaposlena nedovoljno“, ustvrdio je.