Druženje s čitateljima otvorio je razgovor o pticama, koje su Franzena dovele u ovaj dio Europe u sklopu istraživanja o migraciji ptica za časopis National Geographic. Ptice su, kako sam priznaje, njegova velika preokupacija, s njima se snažno poistovjećuje jer se "ne uklapaju" u intencije današnjeg svijeta.
"Ne moći se uklopiti je depresivno", kazao je, a budući da su jedini ljudi do kojih mu je stalo oni koji se ne uklapaju, od kojih "depresija nikada nije predaleko", nije neobično što u svoje romane uvijek uvodi barem nekoliko depresivnih likova.
Govoreći o tome kako vidi suvremenu američku književnost i sebe u njoj, opisao se kao pisca koji se posvetio realizmu, a koji "ne izlazi iz kuće bez ironije". Realizam nije odabrao iz "teoretskog uvjerenja", već zato što ga smatra najpogodnijim za razvoj uvjerljivih likova preko kojih se može povezati s čitateljima na način kako se i sam kao čitatelj voli povezivati sa svojim omiljenim piscima. Njegovi likovi ne smiju stvarati osjećaj nevjerice u mogućnost njihova postojanja, oni moraju biti uvjerljivi i živi.
Pisanje, da bi imalo smisla, mora propitkivati, kako ne bi postalo propaganda koju naziva "smrću dobre fikcije". "Zadaća dobrog romana je predstavljanje nijansi sive a ne prikazivanje svijeta u crno bijelim tonovima", kazao je.
U svojim se romanima ne libi doticati pitanja morala a pisanje mu pomaže učiti o sebi, otkriti "što je to što ne valja s nama kao ljudima". Da bi mogao pisati, mora se suočiti s nekim vlastitim iracionalnim osjećajima, a ono što ga najviše zanima u tom procesu nije proizvod koji je rezultat tog pisanja, već sam proces otkrivanja sebe kroz njega.
Govoreći o sebi kakav je bio prije nego je postao uspješan ustvrdio je kako se još uvijek, kad god se dohvati svojeg romana 'Korekcije', koji ga je proslavio, iznenadi kad se sjeti "kakav je ljut čovjek to napisao". "Ljutnja je samo još jedan oblik depresije a pisanje je oblik aktivnog suočavanja s njom", kazao je. No, ljutnja je bila i njegov veliki motivator.
"Teško je sada sjetiti se kako sam se ranjivim tada osjećao, koliko sam stalno bio pun sumnji. Bilo je teško, i zapravo nema drugog načina da se o tome govori nego da priznam da mi je upravo ljutnja u konačnici spasila život", kazao je.
Na kraju je poručio kako mu je bilo iznimno zadovoljstvo družiti se s publikom koja pokazuje takvo poznavanje njegova opusa te otkrio kako, iako je dosad odbio sve pokušaje raznih filmaša zainteresiranih za ekranizaciju njegovih romana, trenutno radi na scenariju za televizijsku seriju po uzoru na roman 'Korekcije', a na tribini je otkriveno i da je u pripremi i nova knjiga eseja u kojoj opisuje svoj put u Čile, koja bi uskoro trebala biti tiskana u SAD-u.
Franzen (1959.) je svjetsku slavu stekao upravo svojim trećim romanom 'Korekcije' (2001.), satiričnoj obiteljskoj drami u kojoj kroz mučne obiteljske i složene emotivne odnose analizira stanje modernog američkog društva. 'Korekcije' su mu donijele jednu od najvažnijih američkih književnih nagrada National Book Award, a 2002. ga dovele i među finaliste za Pulitzerovu nagradu.
Uslijedio je roman 'Sloboda' (2010.), obiteljska saga i kronika američkog društva, kulture i književnosti, na kojemu je radio devet godina. 'Sloboda' je u Hrvatskoj objavljena 2010. u prijevodu Marine Horkić u izdanju nakladničke kuće V/B/Z, koja je objavila i hrvatske prijevode njegovog romana 'Korekcije', te zbirke eseja 'Kako biti sam' (2002.) i 'Neumjerena zona' (2006.).