Radnjom usko vezan uz Hrvatsku i Zagreb početkom 90-tih godina prošloga stoljeća, roman "Zima na jugu" bavi se sudbinom jedne hrvatske obitelji razorene nakon Drugog svjetskog rata kada je otac obitelji, ustaša, ostavio u Austriji ženu i kćer i otišao u Argentinu. Njihovi se životi ponovno spajaju 45 godina kasnije 1991., na početku rata u Hrvatskoj.
"Tema rata i uloge pojedinca u ratu ozbiljna je tema kojom se ne bi trebalo baviti iz oportunizma", kazao je Gstrein na tribini u organizaciji nakladničke kuće Fraktura i Austrijskog kulturnog foruma u Zagrebu.
To je njegov drugi roman koji tematizira ratovanje na području bivše Jugoslavije. Ta "opsesija" ovim prostorima rezultat je dvojakih razloga, pojasnio je autor. Kod romana "Zanat ubijanja" iz 2003., koji također tematizira rat na Balkanu, u pitanju bio razlog osobne prirode, budući da je poznavao jednog ratnog izvjestitelja koji je stradao izvještavajući s Kosova.
No, kao pisca ga nije zanimala samo povijest ratnih zbivanja već mogućnost pripovijedanja o tome. Želio je pisati o ratu a da ne ispadne banalan i istodobno je tražio priču koja se ne bi mogla odvijati na isti način nigdje drugdje. Polazna točka bio je nacizam, no tek je izbijanje rata u Hrvatskoj 90-tih godina prošloga stoljeća pružio potrebni prevrat koji bi omogućio ponovno vraćanje na tu temu iz jednog novog kuta.
"Da polazimo iz austrijske ili njemačke pozadine ne bismo mogli imati takvu priču, ona ne bi bila vjerodostojna i činila bi se nevjerojatnom jer je tema nacizma tamo apsolvirana, s njome smo raščistili - zna se tko su 'loši momci' i to je to. No, na prostoru bivše Jugoslavije i dalje su prisutna različita predbacivanja koja su u trenutku izbijanja rata u očima međunarodne javnosti poprimila izgled nastavka na '45. ali s dodanim etničkim nabojem", objašnjava Gstrein.
Rat nije jedina tema romana, on je zapravo tek pozadina za brojne druge teme - međuljudskih odnosa, ljubavi, ljubavničkih odnosa između mlađeg muškarca i starije žene i obrnuto, odnosa muž-žena i otac-kći, a oduvijek ga intrigira i tema egzila, koje se također dotiče u romanu.
Rat mu je omogućio kontekst kako bi mogao pisati o nekome čiji su roditelji opterećeni nekom krivnjom. U ovom je to slučaju krivnja zločina koju nosi otac glavnog lika Marije. "Svi su svjesni toga da krivnja nije nešto što je nasljedno, da ona ne može prijeći s oca na kćer, no ona svejedno utječe na to kako ju drugi likovi percipiraju i kako ona sama sebe percipira", kaže.
U romanu je pokušao prikazati i seksualnost i nasilje, i idealizam i odustajanje od ideala. "To se može vidjeti u svim mojim djelima - idealizam prema kojemu treba biti skeptičan s jedne strane, te pragmatična skepsa s druge strane", ističe.
O odnosu s prevoditeljem Borisom Perićem, kojemu je ovo već treći prijevod toga autora, kaže da u njega ima apsolutno povjerenje.
Jedan od najpoznatijih suvremenih austrijskih književnika, Gstrein (1961.) je doktor filozofije jezika koji se već svojim prvim djelom, pripovijetkom "Jedan" (1988.), dokazao kao vrstan pripovjedač. Uslijedili su roman "Registar", novela "O2", reportaža "Trgovinski savjet", te romani "Engleske godine" (1999.), "Autoportret s mrtvacem" (2002.), "Zanat ubijanja" (2003.), "Zima na jugu" (2008.), "Cijela istina" (2010.), "U zraku – tri duge pripovijetke" (2011.) i esej "Kome pripada priča" (2004.). Dobitnik je brojnih nagrada, među kojima jedne od najvažnijih književnih nagrada njemačkog govornog područja nagrade Ingeborg Bachmann (1989.).