S obzirom na činjenicu da hrvatski jezik ima ustavni, zakonski, normativni i standardološki položaj u odnosu na druge jezike, zašto ustanove čiji se članovi služe tim jezikom šute kad je u pitanju drsko i nezakonito omalovažavanje hrvatskoga jezika, stoji u pismu.
Tjednik podsjeća na to da hrvatski jezik ima svoje normativne, kodifikacijske, standardološke, zakonske i ustavne odredbe.
Napominje kako je normativnost određenoga jezika skup propisa koji određuju jezična pravila, koja bi korisnici trebali koristiti u javnoj komunikaciji te dodaje kako su ta pravila i propisi u izgrađenim jezicima uglavnom sabrani u rječnicima, pravopisima, jezičnim savjetnicima i gramatikama, koje Hrvati imaju još od kraja 16. stoljeća.
Napominje i kako jezična kodifikacija propisuje norme koje se moraju koristiti te ističe da u standardološke značajke jezika idu autonomnost, normiranost, višefunkcionalnost te stabilnost u prostoru i vremenu. "Standardni jezik je općekomunikacijsko sredstvo, koje pokriva potrebe javne komunikacije (javna uprava, školstvo i masovni mediji)", navodi se u pismu.
Hrvatsko slovo podsjeća kako hrvatski jezik ima svoju autonomnost jer je neovisan o bilo kojem drugom idiomu, ali i organskoj osnovici na kojoj je nastao te dodaje kako takav jezik ima i svoju propisanost poželjnih pravila te višefunkcionalnost koja mu omogućuje uporabu u različitim situacijama, što se očituje u njegovim funkcionalnim stilovima.
Tjednik podsjeća hrvatske ustanove kako hrvatski jezik ima i svoju postojanost u prostoru jer je u službenoj uporabi u Republici Hrvatskoj i dijelovima hrvatskoga etničkog prostora.
Hrvatski jezik posjeduje i gipkost ili elastičnost u vremenu, jer je prilagodljiv jezičnim promjenama u svom vremenskom razvoju, navodi se.
Hrvatsko slovo podsjeća kako su ustavne i zakonske norme propisane Ustavom Republike Hrvatske i drugim zakonima o njegovoj javnoj uporabi kao i zakonima u drugim državama gdje žive Hrvati kao konstitutivni narodi ili manjine.
"Možemo li sve ovo kršiti samo da bi se na televizijama s nacionalnim koncesijama predstavljali filmovi na srpskom jeziku, koji također kao jezik ima svoje normativne i standardološke osobine prilagođene komunikaciji i razumijevanju srpske nacije", stoji na kraju pisma hrvatskim državnim i nacionalnim ustanovama jedinoga nacionalnog tjednika za kulturu - Hrvatskoga slova.