Udio onih koji smatraju da se štednjom u bankama građani izlažu riziku kad je u pitanju sigurnost štednje, porastao je s 10 posto u drugom, na 17 posto u posljednjem lanjskom tromjesečju, a udio onih koji smatraju da nema rizika istovremeno je pao sa 39 na 24 posto.
U GfK-u podsjećaju da je od 2000. do 2007. godine povjerenje u banke kontinuirano raslo, a onda je s početkom gospodarske krize značajno palo pri čemu je smanjen udio građana koji nisu percipirali nikakav rizik za sigurnost štednje, a povećan udio onih koji su taj rizik procjenjivali jako velikim.
U drugom kvartalu prošle godine povjerenje je ponovno poraslo, ali uslijedio je pad u drugom lanjskom polugodištu. To je, smatraju istraživači, vjerojatno odraz općeg stanja u zemlji i financijske krize u eurozoni te bankrota Credo banke i procjene regularnost poslovanja nekih drugih banaka.
Također, drže u GfK-u, sve se češće čuju informacije o krizi u zemljama iz kojih dolaze banke matice i o njihovim možebitnim potezima u zemljama jugoistočne Europe pa je takvo okružje dovelo je i do smanjenja štednje u hrvatskim bankama.
Međutim, banke se u Hrvatskoj kao i cijeli bankarski sustav procjenjuju se znatno bolje u usporedbi s nekim drugim društvenim i političkim institucijama. Iako je razina povjerenja još uvijek visoka, u usporedbi s 2010. godinom povjerenje u HNB i guvernera je palo, a povjerenje u banke nije se značajnije mijenjalo, navodi se.
Kriza u eurozoni, naročito u zemljama iz kojih dolaze vlasnici banaka koje posluju u Hrvatskoj, dovela je do toga da se međunarodne bankarske grupacije dvojako procjenjuju - podjednaki je udio građana koji percipiraju međunarodne grupacije kao jamac, ali i kao izvor rizika za sigurnost banaka kćeri u Hrvatskoj, pokazuje istraživanje GfK-a.