FILTER
Prikaži samo sadržaje koji zadovoljavaju:
objavljeni u periodu:
na jeziku:
hrvatski engleski
sadrže pojam:

Predstavljena knjiga J. Pavičića o postjugoslavenskom filmu

Autor: ipet
ZAGREB, 2. veljače 2012. (Hina) - Knjiga "Postjugoslavenski film: Stil i ideologija" filmskoga kritičara i kolumnista Jurice Pavičića predstavljena je večeras u Knjižnici Bogdana Ogrizovića gdje je održan i mali okrugli stol o postjugoslavenskoj kinematografiji.

Objavljena krajem prošle godine u izdanju Hrvatskoga filmskog saveza knjiga istražuje što se s postjugoslavenskim kinematografijama događalo u protekla dva desetljeća, odnosno kroz koje su stilske promjene prošle .

O knjizi su govorili i u raspravi sudjelovali novinari Dragan Jurak i Katarina Luketić, srpski novinar i politički komentator radija "Slobodna Europa" Teofil Pančić te filmski kritičar i esejist Hrvoje Turković, sve je moderirala filmska kritičarka Diana Nenadić uz aktivno sudjelovanje autora.

Pavičić u knjizi navodi tri dominantna stilska modela prostora 'post-Jugoslavije' - modele samoviktimizacije koja prevladava u hrvatskoj kinematografiji (primjerice filmovi "Vrijeme za" i "Vukovar se vraća kući"), samobalkanizacije kao prevladavajuće u srpskoj kinematografiji ("Lepa sela lepo gore" i "Undeground"). Treći je model normalizacije koji je, piše Pavičić, prevladavajući u bosanskoj kinematografiji (film "Grbavica").

Za Katarinu Luketić Pavičićeva knjiga jedna je od rijetkih koja na uravnotežen i kompleksan način promišlja odnos između kulturnoga zajedništva i autentičnosti te odnos između ideološkoga i umjetničkoga.

U raspravi je dotaknuto i pitanje autohtonosti postjugoslavenskih kinematografija pa je tako Hrvoje Turković rekao da Pavičićeva knjiga ponovno vraća hrvatsku kinematografiju u širi kontekst i govori o odnosima i sličnostima postjugoslavenskih kinematografija , dok je primjerice Ivo Škrabalo nastojao u svojoj knjizi o povijesti hrvatske kinematografije na njezinoj autohtonosti.

Ta je tema pak ponovno "izvukla" i poznatu književnu polemiku koju su Stanko Lasić i Igor Mandić vodili kasnih 90-ih godina prošloga o značenju srpske kulture i književnosti za Hrvate, kada je Lasić ocijenio da će se kulturne paradigme sve više udaljavati pa će tako srpska književnost za Hrvate postati poput bugarske, dok je Mandić bio uvjeren da se ništa neće promijeniti.

S tim u vezi Teofil Pančić ukazao je na paradoks koji daje pravu i Lasiću i Mandiću, odnosno kada je riječ o trivijalnoj kulturi (uključujući i filmsku produkciju) u pravu je Mandić, dok je Lasić u pravu kada se radi o 'kanoniziranoj' kulturi.

Kad je pak riječ o kvalitetnom filmu - filmu za odrasle, dodao je Pančić, oni se tako i tako ne prikazuju u kinima.

(Hina) xipet yln

An unhandled error has occurred. Reload 🗙