Dvije udruge krajnje desnice optužile su Garzona za kršenje zakona o oprostu iz 1977., jer je pokušao istražiti zločine frankizma i bude li osuđen može biti kažnjen 20-godišnjom zabranom obavljanja sudske prakse.
Prije Garzonova obraćanja sudu, sedmero sudaca odbilo je zahtjev njegove obrane da se optužnica u tom predmetu odbaci. Sudska odluka izazvala je bijes Garzonovih pristaša okupljenih pred zgradom suda.
U svojem izlaganju 56-godišnji "supersudac", koji je takvu kvalifikaciju stekao nastojeći suditi i zločine protiv čovječnosti počinjene izvan teritorija Španjolske, pokušao je opravdati istragu koju je vodio od 2006. do 2008. Garzon je istraživao sudbinu nestalih osoba u doba Španjolskoga građanskog rata (1936.-1939.) i u prvim godinama diktature generala Francisca Franca koji je vladao do smrti 1975.
Istragu je počeo na molbu obitelji žrtava i udruga za očuvanje sjećanja na 114.000 nestalih, rekao je u izlaganju. Istaknuo je da je bio zapanjen nepostojanjem službenih podataka o tom mračnom razdoblju novije španjolske povijesti.
Protiv Garzona podignute su ukupno tri privatne tužbe. Osim za kršenje zakona amnestiji optužen je da je naredio prisluškivanje razgovora između dvojice poslovnih ljudi uhićenih zbog podmićivanja i njihovih odvjetnika. Po trećoj tužbi Garzon je navodno odustao od istraživanja nepravilnog poslovanja banke Santander kada mu je ona platila tečaj u New Yorku.
Bude li osuđen Garzonu prijeti kazna zabrane obavljanja sudačke prakse do 20 godina, što bi danas 56-godišnjem sucu značilo doživotnu zabranu rada.