Publikacija je rezultat projekta pod nazivom "S Romima za Rome", koji je Centar za ljudska prava proveo 2011. i 2012. godine uz potporu vladina Ureda za nacionalne manjine i norveškoga Veleposlanstva.
U sklopu projekta vrijednog 70.000 kuna istraženi su kapaciteti, potrebe i aktivnosti romskih udruga u Hrvatskoj kako bi se dobio cjelovit pregled romskoga civilnog sektora radi donošenja "policy" preporuke koje bi potaknule osnaživanje i vidljivost romskoga civilnog sektora u Hrvatskoj.
Kako se ističe u uvodu publikacije, analize i smjernice trebale bi poslužiti mjerodavnim državnim tijelima pri definiranju ciljeva i mjera novoga nacionalnog programa za Rome, koji je u izradi, kako bi bio utemeljen "na stvarnim potrebama romske populacije, s jasno određenim ciljevima i provedivim mjerama".
Publikaciju su predstavili predstavnik vladina Ureda za nacionalne manjine Branko Sočanac, asistent u odjelu za programe i aktivnosti u Centru za ljudska prava Aron Pecnik, Bajro Bajrić iz udruge "Romi za Rome", a moderator rasprave bila je Maja Hasanbašić iz Centra za ljudska prava.
Branko Sočanac rekao je kako je svrha tog projekta poboljšati životne uvjete Roma, dodajući kako se nada da će poslužiti "širem krugu adresata".
Podsjetio je na činjenicu da Hrvatska 1. srpnja predsjeda Desetljećem za uključivanje Roma te je ocijenio da je to za našu državu trenutad da bude "svojevrsni most između onih članica 'Desetljeća' koje nisu članice Europske unije i onih koje jesu".
"Nadam se da ćemo ovom strategijom i mjerama koje strategija predviđa i vremenska ograničenja provedbe određenih mjera, sredstva predviđena za te mjere i sami subjekti koji su odgovorni neke stvari promijeniti", rekao je Bajro Bajrić.
Istaknuo je da se problemi Roma moraju rješavati prema specifičnostima na određenim lokalitetima te da nijedan program ne može biti globalno usmjeren na rješavanje romskih problema. Istaknuo je kako se takvim aktivnostima "može pomoći Uredu za nacionalne manjine te ministarstvima da se što kvalitetnije napravi dokument" koji će ići na prihvaćanje kao strategija Roma u Hrvatskoj.
Aron Pecnik rekao je kako su tom analizom "prvi put uspjeli izvući sve romske udruge od onih najmanje aktivnih do najaktivnijih te ih izlistati sve u jednom dokumentu".
Dodao je da su u sklopu projekta istraživali potrebe Roma koje su se dosad samo pretpostavljale ili nedovoljno istraživale, no naglasak je bio na tome da od samih Roma pomoću pitanja koja su smatrali bitnima dođu do odgovora što je romskom sektoru bitno.
"Na osnovi upitnika koje smo skupili, registra udruga i analize došli smo do nekih zaključaka koji su bitni", rekao je Pecnik i kao opće zaključke naveo je potrebu "transparentne dodjele sredstava na natječajima, postojanje većeg broja konkretnih projekata vezanih uz obrazovanje, jače iskorištavanje EU i REF fondova, definiranje područja rada i postavljanje konkretnih projekata od ministarstava na koje će se romske udruge prijavljivati te poticanje ministarstava koja dosad nisu dodjeljivala sredstva da daju priliku romskome civilnom sektoru i uključe se u dodjelu sredstava". Osim toga, istaknuo je kako se novac za organizacije civilnoga društva (OCD) ne bi trebao smanjivati te kako bi projekti za osnaživanje OCD-a trebali biti "kontinuirani i dugoročni te u sebi sadržavati integracijski moment".
U sklopu publikacije objavljen je registar aktivnih romskih udruga u Hrvatskoj, a istaknut je i popis romskih udruga u Zagrebu, gdje je od 46 udruga službeno aktivno njih 25.