O Josipu Franku i njegovoj politici govorili su predsjednik HČSP-a Josip Miljak, obnovitelj rada stranke Ivan Gabelica, povjesničari Stjepan Matković i Zlatko Hasanbegović te odvjetnik Tomislav Jonjić, a koalicijske partnere u ime Hrvatske stranke prava dr. Ante Starčević pozdravio je Ivan Tepeš.
Miljak je ocijenio kako je Frankova stranka HČSP ustrajala na hrvatskoj državotvornoj politici sve do 1929. kad je zbog diktature kralja Aleksandra zabranjen rad stranci, koja je, kako je istaknuo, svoj državotvorni rad nastavila u ilegali.
Miljak je ustvrdio da su za neodgovarajući broj mjesta HČSP-a u Hrvatskom saboru odgovorni "višesedestljetna politika diskontinuiteta stranačkog rada, istrjebljenje hrvatskoga naroda na Bleiburgu, stavljanje zločinačke stigme na hrvatski narod, komunistički odgoj te organizirane strukture jugoslavenskih komunista koje i danas žive u aparatu hrvatske države". Smatra kako je "bolje biti i u oporbi nego sudjelovati u ništavanju vlastite domovine". Stjepan Radić je svoju politiku počeo na Starčevićevim temeljima ali je 1925. napravio zaokret i priznao srpskoga kralja pa je svejedno ubijen u Beogradu", rekao je dodavši kako je i Franjo Tuđman počeo sa Starčevićem kojeg vjerojatno nije razumio.
Tepeš je istaknuo kako su HSP dr. Ante Starčević i HČSP zajednički izborili mandat u Saboru te najavio kako će zajedničkim snagama nastojati povezati sve pravaše.
Prof. Matković je ocijenio kako je Josip Frank bio markantna figura hrvatske politike te dodao kako je zbog svoje politike dugo razdoblje u Hrvatskoj bio zaboravljen i prezren. "Frank je dijete židovskih doseljenika iz Mađarske u Osijek", podsjetio je dodavši kako je u Zagrebu otvorio odvjetnički ured te bio pokretač više listova. Ocijenio je kako je zbog cenzure i zabrane novina bio progonjen zbog zalaganja za slobodu medija te dodao da je kao nezavisni zastupnik pristupio Stranci prava 1892.
Zbog politike tzv. domovinaša koje je predvodio Fran Folnegović istupio je s Antom Starčevićem, Eugenom Kumičićem i Milom Starčevićem iz stranke i utemeljio Čistu stranku prava. Odnos prema islamu i židovstvu zadražo je u tradiciji Ante Starčevića, napomenuo je dodavši kako je zastupao zajednicu ravnopravnih građana.
Matković smatra kako je Frank predstavnik pravaške politike koji se uspješno prilagođavao okolnostima u Monarhiji pazeći na hrvatske nacionalne interese. "Zbog otpora drugih naroda u Monarhiji nije bio zastupnik ideje trijalizma", rekao je dodavši kako je zastupao federalizaciju Monarhije te bio jednako protiv Austro-ugarske i Hrvatsko-ugarske nagodbe.
Gabelica je istaknuo kako se pojam frankovac u karađorđevićevskoj i komunističkoj Jugoslavije uvijek upotrebljavao za neprijatelje tih država. "Frank nije mrzio Srbe kako ga se kleveta nego je bio protiv ideje srpstva u Hrvatskoj", rekao je dodavši kako je Frank bio čuvar hrvatskih nacionalnih interesa od srpske ideje koju su zastupali i hrvatski političari poput Frana Supila.
Josip Frank rođen je 16. travnja 1844. u Osijeku, a umro je 17. prosinca 1911. u Zagrebu.