Skup su organizirali Udruga Dijete - razvod, Hrvatska udruga za ravnopravno roditeljstvo i Udruga Sve za dijete.
"Smatramo da svaka suvremena demokratska država koja želi graditi i ulagati u svoju budućnost osobito treba štititi prava djeteta i općenito ljudska prava, što je uobičajen standard visokorazvijenih zemalja", istaknuo je predsjednik Hrvatske udruge za ravnopravno roditeljstvo Oliver Čanić.
Predstavnici udruga su zaključili kako se ustanove i stručnjaci bave time koji će roditelj dobiti dijete, a ne time kojeg će roditelja dijete dobiti. Naveli su kako, po istraživanjima u svijetu, oko 50 posto majki priznaje kako sprječava i ograničuje kontakte da bi se osvetile bivšim muževima.
Udruge smatraju kako opsežno vrijeme s roditeljem s kojim dijete ne živi i stalna dostupnost obaju roditelja u praksi ne postoje i institucije sustava se za to ne bore svim dostupnim sredstvima, dapače, roditeljima koji to spomenu, izruguju se. "Djeca smiju spavati u vrtićima s tetama koje su tek upoznala, smiju spavati u parku, u dućanu, u crkvi, ali ne i kod tate koga, po preporukama institucija i odlukama sudova, viđaju npr. dva puta na tjedan po dva sata, zato što mama ne dopušta drukčije", navode udruge te upozoravaju kako maloljetnički kriminal, ovisnosti i maloljetničke trudnoće vrebaju upravo na spomenutu djecu.
Udruge tvrde kako su i predrasude da dijete može i smije imati samo jedan dom, umjesto bogatstva topline i ljubavi obaju domova duboko ukorijenjene i rezultiraju diskriminacijom. Stereotipi i predrasude da je majka unaprijed bolji roditelj rezultiraju neravnotežom moći među roditeljima i nasiljem nad djetetom i roditeljem s kojim dijete ne živi, a to je uglavnom otac.
Udruge smatraju da "standardi ponašanja i postupanja ne postoje, kao što ne postoji ni odgovornost za pogrješna mišljenja, preporuke i odluke".
Tvrde kako se centri za socijalnu skrb ne smatraju odgovornima za svoja mišljenja i preporuke zato što odluke donosi sud, a sud nije odgovoran za svoje odluke zato što ih donosi po mišljenjima i preporukama centara. Čak i vještaci mentalnog zdravlja javno izjavljuju da nikad u svojim vještačenjima ne predlažu nešto što bi bilo protivno mišljenju centra.
"Žrtva današnje situacije je u prvom redu dijete, a onda i roditelj s kojim dijete ne živi i njegova šira obitelj. Taj je roditelj ravnopravan samo na papiru", zaključuju udruge. Među ostalim, zauzimaju se za praćenje učinkovitosti djelovanja i odluka mjerodavnih tijela, odgovornost i sankcije za djelatnike sustava te da pri razvodu roditelja dijete ima pravo na približno podjednako vrijeme sa svakim od roditelja, osim ako se roditelji drukčije ne dogovore.
Pravobraniteljica za djecu Mila Jelavić ocijenila je da takvih teškoća ima svagdje te da Hrvatska u tom nije drukčija od drugih zemalja, no u drugim zemljama, primjerice skandinavskim, sustav je brži i učinkovitiji, spremniji za zaštitu djece, odluke su brže, prateće službe su brže i ekipiranije i pravodobnije djeluju.