Na skupu su posebno obrađene cjeline "Republika Hrvatska i Europska unija", "Gospodarske i socijalne promjene u prostoru", "Identitet, graditeljsko naslijeđe i zaštita prostora" te "Infrastruktura i prostor", o čemu je izlagalo 16 sudionika - akademici, članovi spomenuta savjeta te stručnjaci.
Predsjednik toga savjeta Stjepo Butijer istaknuo je kako pristup EU nameće Hrvatskoj nove obveze suvremenoga prostornog razvoja.
Procesi razvoja u Hrvatskoj pokazuju velike regionalne razlike pa treba mijenjati dosadašnje načine prostornog planiranja i poticati načine učinkovita iskorištavanja prostora u skladu s nacionalnim interesima, ustvrdio je Butijer.
Po njegovim riječima, osnivanje hrvatskog zavoda za prostorni razvoj preduvjet je za razvojne strategije, oživljavanje gospodarstva i povećanje broja stanovnika u nerazvijenim krajevima.
Tajnik Razreda za likovne umjetnosti HAZU-a akademik Boris Magaš je, govoreći o identitetu hrvatskog prostora i vrsnoći gradnje, istaknuo da smo suočeni s intenzivnom izgradnjom. "Prelazimo Savu, a da ne znamo po kojem konceptu", rekao je, upozorivši kako nemamo nadzor prostora.
Iako je Hrvatska zemlja gradova, njezina manja naselja i ruralna arhitektura, kako je rekao, vrijednosti su narodnog identiteta najviše razine.
"Kulturološko naslijeđe nije mrtva prošlost, nego živa osnova izgradnje budućnosti. Taj put ima svoja pravila i ona se mogu i moraju jasno odrediti. Hrvatska mora ostvariti i vrjednovati i svoju kulturološku samobitnost jer tek time samostalnost dobiva svoju razložnost i svoju vrijednost", rekao je Magaš, dodavši kako je strategija prostornog razvoja strategija kulturnog napretka i novih vrijednosti. Smatra kako građevna dozvola mora sadržavati pismenu formulaciju u kojoj se prihvaća i ocjenjuje arhitektonska vrsnoća projekta.
Matija Salaj, član savjeta prostornog uređenja, podsjetio je kako je Zastupnički doma Hrvatskog sabora 1997. donio Strategiju prostornog uređenja Hrvatske, na temelju koje je izrađen Program prostornog uređenja Hrvatske. Ocijenio je da ta strategija do danas nije uspjela postati sastavni dokument prostornog razvoja. Po općoj ocjeni, kako je naveo, to je zato što je Hrvatska podrazvijena u odnosu na raspoložive mogućnosti uglavnom zbog, dodao je, neprimjerena upravljanja prostorom, neracionalne i ekstenzivne uporabe prostora, zapuštanja pojedinih infrastrukturnih mreža, masovne i nekvalitetne gradnje, osobito na jadranskoj obali, te opasna širenja građevnih područja na poljodjelskom i zaštićenom zemljištu.
Salaj smatra da strategiju treba promijeniti ili izraditi novu jer uvjerenje da će mnoge strategijske teškoće biti automatski uklonjene ulaskom u EU nije objektivno, jer EU kao savez država ne suspendira strategijske obveze nacionalne države.
Govoreći o strateškim odrednicama prostornog razvoja EU-a, članica savjeta Helena Knifić-Schaps podsjetila je kako je Europska komisija 1999. dokumentom Europske perspektive prostornog razvoja (ESDP) dala neobvezatne smjernice čimbenicima prostornog planiranja o razvoju policentrična i ujednačena urbanog sustava, jačanju partnerstva između urbanih i ruralnih prostora, promicanju koncepta integralnog prometa, ravnopravnu pristupu infrastrukturi i obrazovanju te mudru upravljanju prirodnom i kulturnom baštinom.
Dražavni tajnik u Ministarstvu vanjskih poslova i europskih integracija Andrej Plenković govorio je o transnacionalnoj i transregionalnoj suradnji Hrvatske, a član savjeta Srećko Pegan o scenarijima prostornog razvoja. Profesor sa splitskog Ekonomskog fakulteta Ivo Šimunović je, govoreći o utjecaju gospodarske strukture na prostor, upozorio kako je nestao urbanizam kao kreativna djelatnost, a uskočila pravna regulativa. Po njegovim riječima, urbanističke institucije bile su dobro rješenje, jer su bile izvan dometa političara. Pošto je urbanizam otišao u upravu, sve je to, kako je rekao, utjecalo na uporabu prostora. Podsjetio je na primjer kako se jedan čovjek udružio sa stranom nadbiskupijom i na jednom se otoku domogao prostora gotovo kao polovica Visa. Ondje je sagradio vilu i okružio ju nasadama maslina, iako je na tom prostoru bilo planirano turističko naselje.
Šimunović je upozorio kako je odnos prema otocima nacionalna sramota. Na njima je sve manje stanovnika, jer se iseljavaju budući da mladi nemaju perspektive. Kako je rekao, Brač ima 13 tisuća stanovnika, od kojih je deset tisuća staraca i tri tisuće Splićana, koji imaju prebivalište na Braču zbog povlastica na cijene trajektnog prijevoza. Šimunović smatra planiranje i upravljanje dvjema osnovnim razvojnim karikama.
Umirovljeni profesor Boris Vukonić smatra kako se ne može raditi strategija, a da ne znamo kamo idemo. Treba odrediti nacionalne ciljeve i njih ne smije mijenjati nijedna vlada, već se natjecati kako da ih što uspješnije provedu, rekao je. Govoreći o prostornim i gospodarskim aspektima razvoja hrvatskog turizma, zauzeo se za utvrđivanje programskih veličina prije ulaska u EU, a tek onda može se pristupiti prostornome planiranju.
Član savjeta Ivan Rogić se, govoreći o društvenim i kulturnim vrijednostima i odnosu prema prostoru u hrvatskom društvu, zauzeo za obnovu multidisciplinarnosti u prostornom planiranju, što znači da treba voditi jednako računa o psihološkim, sociološkim i ekološkim stranama problema.
U popodnevnu dijelu skupa govorili su i Vladimir Marković, Miljenko Domijan, Mladen Obad Šćitaroci, Josip Božičević i Mirko Zelić.