Predstavljajući tijekom dana u Europskom parlamentu smjernice za sprječavanje prelijevanja dužničke krize, predsjednik Europske komisije Jose Manuel Barroso predložio je da se udarna moć tog fonda "maksimalno poveća", a da države ne izdvajaju više novca nego što su već izdvojile.
Barroso nije naveo druge pojedinosti.
Po jednom od izvora, europski stručnjaci su radili na dvama mogućim rješenjima koja bi imala "efekt (financijske) poluge" na postizanje tog rezultata.
Mogućnost koja je najizglednija mogla bi omogućiti da se sposobnost financijske intervencije zaštitnog zida eurozone na kraju poveća do 2.500 milijarda eura, za razliku od njegove današnje ograničene kreditne sposobnosti od 440 milijarda eura, dodaje taj izvor.
U prvom slučaju, Fond za pomoć bi se mogao pretvoriti u banku i nabavljati svjež novac od Europske središnje banke (ECB) putem pozajmica, bez ikakva ograničenja.
No "ta je opcija odbačena jer se kosi s ugovorom EU-a", ističe taj izvor. Usto, to bi izazvalo otvoreni sukob između vlada i ECB-a koji tako ne želi generirati inflaciju.
Danas preostaje druga mogućnost koju treba proučiti, po kojoj bi ESFS imao ulogu osiguravatelja kod imatelja obveznica zemalja koje se smatraju financijski nestabilnima, "u visini od 15 do 20 posto, primjerice, ovisno o modelu". On bi tako pokrio dio njihovih gubitaka ako država dođe u nemogućnost daljnje otplate duga.
U tom slučaju kada bi ESFS bio garantni sustav, "interventna sposobnost fonda mogla bi se utrostručiti, učetverostručiti ili upeterostručiti, po procjeni stručnjaka", dodaje izvor.
No razgovori na tu temu još su u ranoj fazi i još treba pridobiti prijestolnice. Ako one ne povećaju svoja financijska izdvajanja u sigurnosnu mrežu eurozone, povećat će se rizici koje sa sobom donosi efekt poluge. Ako neka zemlja s policom osiguranja proglasi obustavu otplate duga, njezini bi se vjerovnici mogli naplatiti kod ESFS-a.