Kako je najavio, Abas će glavnom tajniku UN-a Ban Ki-moonu uručiti zahtjev za punopravnim članstvom u UN-u koji će morati razmotriti Vijeće sigurnosti UN-a.
Abasov poziv Vijeću sigurnosti odražava gubitak vjere u postizanje mirovnog rješenja nakon dvadeset godina neuspješnih mirovnih pregovora pod pokroviteljstvom SAD-a, glavnog saveznika Izraela, i uznemirenost zbog širenja izraelskih naselja na teritorij koji Palestinci žele za svoju državu.
To također pokazuje sve manji utjecaj Washingtona u regiji koju su potresle arapske pobune i zaokreti u savezima, a koji su gurnuli Izrael dublje u izolaciju.
"Nije tajna da je američka administracija učinila sve što je mogla kako bi nas spriječila da idemo (u UN)", rekao je Abas novinarima u četvrtak kasno navečer.
"Međutim, mi idemo bez oklijevanja i nastavit ćemo bez obzira na pritisak... jer mi tražimo naše pravo, jer mi želimo svoju neovisnu državu", dodao je.
Američki predsjednik Barack Obama, koji je prije godinu dana rekao u UN-u kako se nada da će Palestinci imati državu, izjavio je u srijedu da je i on frustriran zbog nepostizanja napretka.
Međutim, on smatra da mir mogu donijeti samo izraelsko-palestinski pregovori, a ne potezi u UN-u. "Ja sam uvjeren da nema prečice za završetak sukoba koji je trajao desetljećima", izjavio je.
Abas (76), umjereni političar koji se protivi nasilju, nije vidio drugu opciju i stoga se obratio UN-u iako su izraelski i američki dužnosnici zaprijetili financijskom odmazdom koja bi mogla onesposobiti njegovu palestinsku vlast.
Ako se to dogodi, kako je kazao palestinski pregovarač Saeb Erekat, mogla bi se raspustiti palestinska vlast što bi natjeralo Izrael da preuzme odgovornost nad cijelom Zapadnom obalom, a to je velika demografska i sigurnosna odgovornost za židovsku državu.
"Pozvat ćemo vas da postanete jedina vlast od rijeke Jordan do Sredozemlja", rekao je Erekat za izraelski radio.
Jaz nepovjerenja dijeli Izraelce i Palestince koji osjećaju da je u pitanju njihova egzistencija u ogorčenoj borbi oko granica, sigurnosti, izbjeglica i Jeruzalema.
Političke podjele među Palestincima i ograničenja na unutarnjopolitičkom planu u SAD-u, gdje je potpora Izraelu snažna, dodatno kompliciraju napore za prevladavanje tog jaza.
Te su podjele ukorijenjene u teškom bremenu povijesti.
UN je podijelio Palestinu 1947. godine, ali su arapske države to odbacile i proglasile rat novoj državi Izraelu koji je tada zauzeo više teritorija nego što mu je dodijeljeno prema UN-ovom planu čime su stotine tisuća Palestinaca postali izbjeglice.
Dvadeset godina nakon što je Izrael okupirao Zapadnu obalu, uključujući istočni Jeruzalem, i Pojas Gaze u bliskoistočnom ratu 1967. godine, Palestinska oslobodilačka organizacija (PLO) je smanjila svoje zahtjeve za državom na tim teritorijima.
Sporazum iz 1993. koji su potpisali čelnik PLO-a Jaser Arafat i izraelski premijer Yitzhak Rabin postavio je plan za palestinsku samoupravu koji nikad nije u potpunosti proveden.
Izrael je nastavio širiti svoja naselja na Zapadnoj obali, iako ih je napustio u Pojasu Gaze kojim sada upravlja radikalni palestinski pokret Hamas koji odbija priznati Izrael.
Dvije palestinske pobune izbile su 1987. i 2000., ali nisu uspjele okončati izraelsku okupaciju ili približiti san o palestinskoj državi.