"Mirovnu inicijativu počeli smo jednostrano 1988. godine kada smo proglasili neovisnu državu na sastanku Palestinskog nacionalnog vijeća u Alžiru, a zatim smo počeli bilateralne pregovore s Izraelom i sada idemo prema višestranoj formuli, Ujedinjenim narodima", objašnjava palestinski pregovarač Mohamad Štajeh.
Na 19. Palestinskom nacionalnom vijeću 15. studenoga 1988. u Alžiru, članovi te zakonodavne skupštine Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO) u egzilu proglasili su neovisnu palestinsku državu.
"Palestinsko nacionalno vijeće u ime Boga i u ime palestinskog arapskog naroda proglašava uspostavu države Palestine na našoj palestinskoj zemlji s glavnim gradom Jeruzalemom", glasi deklaracija o neovisnosti.
Tekst je sročio Mahmud Darviš, "pjesnik Palestine", rodom iz Galileje (danas sjever Izraela), čije je selo bilo sravnjeno sa zemljom nakon osnutka države Izrael 1948. godine.
Palestinski vođa Jaser Arafat pročitao je 15. studenoga taj tekst u kojem stoji da je "Palestina rodna zemlja palestinskog arapskog naroda".
Ta izjava iz 1988., na neki način odgovor proglašenju "neovisnosti" Izraela od 14. svibnja 1948., povijesna je s nekoliko aspekata. U istodobno donesenoj političkoj deklaraciji Palestinci pristaju pregovarati na temelju rezolucija 242 i 338 Vijeća sigurnosti UN-a pozivajući na povlačenje Izraelaca s teritorija okupiranih 1967.
Time prvi put jasno prihvaćaju podjelu Palestine i perspektivu "dviju država", palestinske i izraelske koje će postojati jedna uz drugu.
Više od stotinu država u svijetu priznalo je palestinsku državu od donošenja te deklaracije.