U presudi napisanoj na oko 650 stranica navodi se da je tzv. srpska vojska krajine (SVK) nakon odlaska JNA iz Hrvatske preuzela njihovu vojnu opremu vrijednu 174 milijuna dolara ali se već u 1993. suočila s prvim nestašicama te je od Beograda počela tražiti vojnu pomoć.
"Vijeću su predstavljeni dokazi o pomoći Vojske Jugoslavije SVK-u u oružju i streljivu od veljače 1993. do studenoga 1995. godine", navodi se u presudi u kojoj se citira priznanje bivšeg predsjednika tzv. SAO Slavonije Gorana Hadžića bivšem jugoslavenskom predsjedniku Slobodanu Miloševiću iz lipnja 1993. da su zalihe na izdisaju te da jedino jugoslavenska vojska ima kapacitete pomoći.
Suci navode izvješća i redovite zahtjeve koje su Perišiću upućivale snage pobunjenih hrvatskih Srba i u kojima se navodi da je "SVK izravno ovisna o isporukama vojne i tehničke opreme iz Vojske Jugoslavije".
Tako se u presudi citira transkript sjednice Vrhovnog savjeta obrane na kojoj je tadašnji načelnik Generalštaba VJ Života Panić u veljači 93. izvijestio o dostavi opreme vojsci tzv. RSK dostatne "za opremanje jednog korpusa".
Presuda nabraja dokaze o uhvaćenim porukama i memorandumima u kojima se opisuje oprema koja je kontinuirano slana u Knin a koja uključuje sve, od tisuća nagaznih mina i bombi preko topništva, protuzračne opreme i zrakoplova do kemijskih sredstava.
VJ, navodi se u presudi, redovito je opskrbljivala snage tzv. RSK i gorivom a obučila je tisuće vojnika.
Razmjere pomoći vijeće opisuje riječima samog Perišića koji je na jednoj od sjednica Vrhovnog savjeta obrane u lipnju 94. ocijenio da bi prestanak slanja pomoći doveo do toga da pobunjeni hrvatski Srbi počnu gubiti teritorij.
"Sudsko vijeće utvrđuje da je generalštab Vojske Jugoslavije osigurao značajnu logističku i tehničku pomoć SVK u razdoblju koje obuhvaća optužnica.... SVK je postala ovisna o isporukama i kontinuitetu logističke i tehničke pomoći, uključujući i to da je tijekom Perišićeva mandata Vojska Jugoslavije održavala raketni sustav Orkan", zaključuje se u presudi.
U presudi se opisuje i kako je Perišić osobno osnovao tzv. kadrovske centre preko kojih je upućivao oficire Vojske Jugoslavije u sastav snaga bosanskih i hrvatskih Srba, a preko njih su uređivani status i prava oficira VJ, njihove plaće i pravo na mirovine i stanove. Sam Perišić, navodi se u presudi, u prosincu 1993. kazao je kako je više od sedam tisuća oficira služilo u vojskama bosanskih i hrvatskih Srba preko tih centara.