U novom nastavku koji bi, kako kaže Baksi, bio "savršen hollywoodski film", posebno je dobro razrađen lik Camille Salander, blizanke glavne junakinje Lisbeth, a radnja se odvija "između Irske, Švedske i SAD-a".
Baksi, koji je o svojim sjećanjima na Larssona iznesenim u knjizi "Stieg Larsson, moj prijatelj" govorio na Edinburškom međunarodnom književnom festivalu, tvrdi da mu je rukopis četvrte knjige pokazala Larssonova partnerica Eva Gabrielsson nedugo nakon piščeve smrti.
Ona je, međutim, nedavno ustvrdila da je predložak romana, koji ima oko 200 stranica, dovršen tek 30 posto i "nije povezan". Roman postoji u obliku nacrta u njegovu računalu koje je ona sačuvala.
Eva Gabrielsson već je prije oštro kritizirala Baksijevu knjigu u kojoj prikazuje Larssona kao površnog novinara koji je prepravljao činjenice, rekavši kako je posrijedi "puka kleveta" i zatraživši da bude povučena iz tiska.
Larssonova obitelj - koja je naslijedila njegovu imovinu - ponudila je Evi Gabrielsson Larssonov dio stana u kojemu su zajedno živjeli u zamjenu za njegovo računalo, što je ona odbila.
Baksi, novinar kurdskoga podrijetla, Larssonov kolega i dobitnik nagrade Olof Palme, rekao je kako bi rukopis Larssonove četvrte knjige bio "savršen hollywoodski film", ali je dodao da pokušaj dovršavanja romana ne bi bio dobar jer mogući pisac "ne bi poštovao stil Stiega Larssona". Baksi tvrdi da je pokojni pisac planirao napisati 10 romana te da je "četvrti" roman u tom slijedu zapravo trebao biti peti.
Govoreći o svojem odnosu s Evom Gabrielsson, Baksi je rekao kako nije želio stati ni na njezinu ni na stranu obitelji i dodao: "Eva nije bila jedina žena u njegovu životu. Tu i tamo je bilo drugih - ja znam za četiri. Ne morate se brinuti za Stiega Larssona. Dobro se proveo u životu".
Prve tri knjige iz serije Millennium, "Muškarci koji mrze žene", "Djevojka koja se igrala vatrom" i "Kule u zraku", Larsson je dovršio neposredno prije iznenadne smrti od srčanog udara 9. studenog 2004. Te su knjige postale svjetski fenomen, a prva je 2005. nagrađena uglednom skandinavskom nagradom za kriminalističke romane, druga je 2006. dobila nagradu Švedske akademije za detektivske romane, a treća je ponovno osvojila Glasnyckel.